Slavko Pokorny (1961. – 2018.)

Slavko, Slávek, Slaveček, ili naprosto Sliva, bio je predsjednik društva, domar na Petrovom vrhu, planinarski vodič i markacist, čovjek bez koga bi skijanje na stazi pored doma bila nemoguća misija. Sudjelovao je, i to vrlo uspješno, u radu mnogih udruga u gradu. Kao treća generacija u obitelji bio je dugogodišnji vatrogasac i član natjecateljske ekipe, član upravnog vijeća Češke besede, te glumio u njenoj kazališnoj skupini.

Dugi niz godina bio je dobrovoljni davatelj krvi, a to da je bio vrijedan i cijenjen djelatnik u Daruvarskim Toplicama, svi su ga znali . On je jedan od rijetkih koji je za sebe mogao reći da je pravi Daruvarčan, jer je rođen u obiteljskoj kući, u Masarykovoj ulici. U Daruvaru je završio i osnovnu školu, a srednju završava u Zagrebu i postaje elektrotehničar.

Nastavio je on i školovanje na višoj školi Rade Končar, gdje je i apsolvirao, ali se zbog iznenadne smrti svog oca vraća kući i zapošljava kao majstor na održavanju u Daruvarskim Toplicama. Sa grupom prijatelja 1987. se upisuje u planinarsko društvo, gdje aktivno sudjeluje u svim akcijama koje je društvo imalo. Naročito je važan njegov doprinos u vremenu nakon Domovinskog rata u uređenju skijaške staze, te pronalaženju i dopremi vučnice iz Slovačke.

Mnogi mogu zahvaliti što su proveli sate i sate skijajući, jer za njega nije bilo kvara koji se nije mogao popraviti, kao i situacije iz koje nema izlaza. Osim skijanja Sliva je i organizator brojnih izleta, a posebno omiljeno odredište mu je bila Slovačka, u koju je na izlete vodio planinare iz svih krajeva Hrvatske.

2006. izabran je za predsjednika društva i na toj je funkciji bio sve do svog preranog odlaska. Nakon smrti dugogodišnjeg domara, Sliva preuzima i tu ulogu, te dom postaje njegova druga kuća (ili možda prva). Gotovo svakodnevno je tamo, čisti, radi, popravlja i stvara od doma mjesto ugodno za dolazak kako domaćim, tako i planinarima iz svih krajeva Hrvatske, a i šire.

Njegov širok osmijeh, nasmijan brk i stav „nema problema“, prepoznati su i u HPS-u i 2013. dobiva nagradu brončani znak PSH/HPS  i iste godine još jednu nagradu – najbolji domaćin planinarske kuće . Nisu to jedina priznanja koja je dobio, ali svakako su najvažnija ona za više od 100 dobrovoljnih darivanja krvi – Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za plemenitu i humanitarnu aktivnost darivanja, te Pojedinačno priznanje Grada.