Žena od Vranjevine

Iako kalendarski ljeto počinje tek za desetak dana, ono je stiglo već u petak, s onim posljednjim zvonom, koje je oglasilo kraj ove školske godine. I nema nam druge, nego planirati: tko ima para, kupat će se u moru, tko ne na daruvarskim bazenima, a roštiljat ćemo svi. Na dvorištima, bivšim imanjima baka i djedova, kraj naših rijeka i ribnjaka, na livadama i šumskim proplancima i, naravno, na najbližem daruvarskom izletištu, na Vranjevini.

A ona od prošle jeseni doživljava pravu renesansu. Osim već postojeće nadstrešnice i klupa  tu je niklo još nekoliko njih, pa i dva prava pravcata zidana roštilja. Posve novi drveni mostić, koji kao da je izrezan iz nekog oglednog kataloga kako uzorno urediti šetnicu, sada šetače lakše vodi prema vidikovcu, s kojega za lijepa dana možete krasno raspoznati zvonik končaničke crkve, zdenački vodotoranj i grubišnopoljski mlin. Obnovljene su i drvene stepenice koje vode podno slapa do očišćenog jezera. Prava idila, ako do sada niste uspjeli posjetiti našu novu Vranjevinu, otiđite ovih dana, jer ne samo što ćete uživati, nego ćete i nešto naučiti.

Vrlo dugo u svim mogućim knjigama o Daruvaru i njegovim turističkim ljepotama prepisivala se ona prva rečenica o Vranjevini, napisana u monografiji iz 1975. godini. Nešto je doduše i danas točno – to je još uvijek omiljeno izletište Daruvarčana udaljeno od grada samo četiri kilometra većim dijelom asfaltiranom cestom. Neke pak podatke bi trebalo revidirati, jer u međuvremenu je došla era interneta i novih istraživanja, a su stasale su i neke nove generacije,  pa mi tako od 2012. godine imamo svoju Ženu od Vranjevine, iliti osobu koja o njoj sve zna.

To je Tea Mik, djevojački Vlatković, koja je te godine postala magistrica geoekologije, a za svoj završni rad temeljito je  istražila, objasnila, opisala i turistički revalorizirala baš Vranjevinu. Ona je i autorica poučnih tabli o Vranjevini (u suradnji s mentorom profesorom Nenadom Buzjakom sa zagrebačkog PMF-a), koje se od jeseni također nalaze na toj lokaciji i koje na primjeren način objašnjavaju turistima njezinu važnost. Jer naša Vranjevina je puno više nego samo omiljeno izletište.

Pričala nam je o tome Tea sa sjajem u očima sjedeći na kauču u svom dnevnom boravku, gdje se ovih dana odmara čekajući odlazak u porodilište (inače je možete sresti u gradskoj upravi, gdje radi na komunalnim poslovima). Budući da je prava „kneginja od Vranjevine“ podatke sipa kao iz rukava a najvažnije stvari, koje bismo trebali znati o našem biseru su:

– Vranjevina je tektonski strmac, što znači da je njegov nastanak uvjetovan rasjedanjem, tektonskim pucanjem i pomakom, nekadašnjih gora i planina, što se naravno, zbilo jako davno (ako vam to nešto govori, okolne dolomitne stijene su iz razdoblja srednjeg trijasa)

– Istaložena sedra na našoj Vranjevina rijetkost je u ovim dijelovima kontinentalne Hrvatske, sedra je inače uobičajena za krška područja a na Papuku se nalazi samo na Jankovcu i – Vranjevini

– Sedra koju danas vidimo na Vranjevini, nataložila se tamo puno ranije, prije nekih 10 tisuća godina, kada je tu tekao neki puno veći slap, omogućavajući to taloženje

– To što danas voda opet teče preko stare sedre i omogućava njeno daljnje taloženje, rezultat je ljudskog djelovanja, umjetnog kanala koji tok vode s izvora namjerno usmjerava preko vrha strmca

– Izvor na Vranjevini je takozvanog preljevnog tipa, jako je podložan ne samo sušnim godinama, kada posve prestane teći nego i detonacijama iz nedalekog kamenoloma koje dobrano utječu na podzemne tokove vode

A kamenolom je upravo ono, što najviše muči Teu. On nezaustavljivo  i neumoljivo iz godine u godinu odgriza velike komade planine približavajući se danas Vranjevini na pukih dvije stotine metara. Kako je ovaj pogon eksploatacije kamena svojevremeno dobio koncesiju, jesu oni, što su pravili procjenu utjecaja na okolicu zaista i bili pogledati na terenu, pravo je pitanje. Najvidljivije u zimskom periodu, kada teški strojevi svakodnevno jezde doslovce na vidomet naših Plitvica. Da, Vranjevina nije samo lijepo mjesto na kojemu možemo besplatno razvući deku i peći ćevape i pileće batake i u izvoru hladiti pivo na onu pravu ljetnu temperaturu, to su doslovce daruvarske Plitvice i tako bi se prema njima trebali i odnositi – s poštovanjem i divljenjem.

 A realnost je takva, da je (naša) Vranjevina zapravo izgubljena u granicama (naših) malih okruga. Njome gospodari Šumarija Daruvar u granicama kategorizacije Šume s posebnom namjenom, koja baš ništa ne propisuje i za to ne donosi nikakva dodatna sredstva. Ovo izletište faktički se nalazi na području općine Đulovac, za koju je kamenolom Batinska Rijeka važan gospodarski čimbenik. O Vranjevini najviše brine grad Daruvar (kosi livadu, naručuje povremeni odvoz smeća) te Turistička zajednica Daruvar-Papuk, čiji je projekt revitalizacije Vranjevine prošao na jednom natječaju, pa je sve novo rezultat upravo toga.

Ali tu ne treba stati, misli Tea, jer zapadni je Papuk prava riznica neistraženog turističkog blaga. Kanjon potoka Stančevac, špilje oko Sirača, cijeli greben Vranog kamena, nabraja. Treba se maknuti iz administrativnih i političkih granica i napraviti nešto zajednički, drugog nam puta, kaže, nema. I znate o čemu sanja? Da dobije na lotu, jer bi odmah platila istraživanje ugljikom na Ruđeru, da se točno znamo, koliko je stara naša Vranjevina. Uzorci su davno prikupljeni ali para (15 tisuća kuna) nema… I za sam kraj ove priče o prirodnom geomorfološkom lokalitetu Vranjevina (idući puta zaronit ćemo u njenu slabo istraženo povijest), za one koji žele znati više, tu je link na prezentacija o Vranjivini sa jednog međunarodnog znanstvenog skupa

http://www.academia.edu/10262030/Geomorfolo%C5%A1ki_lokalitet_Vranjevina

a ovdje možete pročitati cijeli rad:

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=624656

Razgovarala i zapisala Vlatka Daněk

B1
Svi Daruvarčani znaju doći do Vranjevine, oni koji nisu iz našeg grada, slijede putokaz za Petrov vrh. Cesta vodi kroz vinograde i uđe u šumu, nakon otprilike pola kilometra i crpne stanice vodovoda, treba skrenuti na drugi lijevi odvojak, na kojem je veliki crveni putokaz.
B2
Na kraju makadamskog puta tu je proplanak a na njemu poučne table, sjenica, klupe…
B3
… dva zidana roštilja i livada za sve moguće sportske aktivnosti.
B4
Puteljak i rukohvati vode vas do izvora Vranjevina…
B5
… a mostić i staza prema …
B6
…vidikovcu sa kojeg se za lijepog vremena može vidjeti jako daleko, kažu čak do Zagrebačke gore i Mađarske.
B7
Drvene stepenice vode vas strmo dolje…
C1
…ispod vidikovca, preko kojeg pada 22 metra visokog slap – jučer u nedjelju 12. lipnja, on je izgledao ovako.
C2
Sjednete na klupu pored jezerca u kojeg se slijeva slap a …
C3
…iznad vaših glava pršte vodene kapljice stvarajući vodenu izmaglicu …
C4
… a dolje u jezercu, odnedavna plivaju zlatne ribice, tko ih je donio iz svog akvarija, ne zna se…
D1a
Tea Mik, djevojački Vlatković, žena je koja danas najviše zna o Vranjevini, koju je detaljno proučila za svoj završni magistarski rad na studiju geoekologije, u kojem, možemo pročitati:
D1b
Posebnost i vrijednost geomorfološkog lokaliteta Vranjevina je tektonski strmac preko kojeg se istaložila sedra. U ovim dijelovima Hrvatske to je rijetkost, stoga ju je potrebno čuvati i štititi od oštećenja i onečišćenja.
D2
Sedra je šupljikavi, i krhki vapnenac koji se taloži djelovanjem različitih sedrotvornih organizama (algi, mahovina i vodenog bilja). Sedra je monomineralna stijena, što znači da je izgrađena od samo jednog minerala – kalcita.

 

D3a
S obzirom na starost i taloženje, dvije su vrste sedre vidljive na Vranjevini. Suha sedra preko koje ne teče voda je starija (fosilna). Na mjestima preko kojih teče voda sedra se još uvijek taloži. To je mlada sedra koja nastaje nakon zadnjeg ledenog doba, tijekom proteklih 10.000 godina do danas.
D3b
Na recentnoj, mladoj sedri izraženi su oblici brade, podbradka, polušpilje te sedreni čunj, dok su na fosilnoj sedri uočeni oblici sedrene police, konzole i sedreni zastor.
D4
Sedrena polica na Vranjevini nam ukazuje na nekadašnju razinu vode u jezercu koje se nalazilo u podnožju slapa. Zanimljvo je da se ova polica nalazi na visini od 2,5 m od sadašnje razine jezera.
D5
Kada se voda slijeva niz površinu okomite stijene koja je obrasla mahovinom, taloži se sedra u obliku kore koja postaje sve deblja. Takvu tvorevinu nazivamo sedreni zastor. Takav zastor može rastući prema podnožju stijene prirasti o podlogu. Ako izraste do površine vode, neće srasti s podlogom. To je sedrena konzola. Ovakve oblike nalazimo na starim sedrenim naslagama preko kojih više ne teče voda, te se danas sedra ne taloži.
D6
Na teško pristupačnom i lomljivom strmcu se nalaze i dvije polušpilje u sedri, u kojima su sigaste tvorevine nastale taloženjem minerala kalcita. (Ovu fotografiju kao i sedrene police snimio je Nenad Buzjak, profesor za zagrebačkog PMF-a)
D7
Analiza vode na lokalitetu Vranjevina ukazuje da se sedra i danas taloži. Uvjet taloženja sedre je očuvan okoliš, stoga izvore, vodotoke i njihovu okolicu treba čuvati od onečišćenja.
Prethodna Zašto je Antun bio mrzovoljan
Sljedeća Gjuro Szabo i Julije Kempf

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close