Zašto je Antun bio mrzovoljan

Sve na ovom svijetu podliježe modi i to je pravi razlog zašto se Daruvar danas može dičiti svojim zelenim tunelom, kroz koji ovih dana šeću svi, majke s djecom u kolicima, penzioneri, vlasnici pasa, zaljubljeni parovi, tinejdžeri i, naravno, gosti kupališta. Baš neki dan mi žena, koja zbog svojih zglobova svake godine ide i u Lipičke i u Varaždinske i u Daruvarske toplice na pitanje što je naša najveća prednost kao iz topa ispali– prekrasna okolica. I tu se nema što dodati i oduzeti. Samo uživati šećući našim kupališnim perivojem, našom grabovom alejom.

Grab je izvrsno ogrjevno drvo i kao takvo se danas najviše koristi, jer iako je to kvalitetno tvrdo drvo debla često rastu ukrivo pa nisu pogodna za daske. Ali zato grabova kora ima krasan sivkasto srebrni preljev a grane se u proljeće okite sjajnim svijetlozelenim listovima a niti u zimi ne izgledaju jadno i golo, jer se osušeni listovi i cvjetne rese zadržavaju na stablu do proljeća. Uz to, to je drvo koje izvrsno podnosi obrezivanja pa su ga, kažu znalci, obožavali srednjevjekovni vrtlari te od njega oblikovali skulpture ili geometrijske oblike, labirinte i tražilišta.

Kasnije su često sadili kao živice ili uzduž šetnica – kao što je to slučaj u Daruvaru. Slava graba kao ukrasne biljke počela je venuti između dva svjetska rata kada ga zamjenjuju druge vrste, danas posebno sveprisutni čempresi (i mi ga imamo, cijeli red posađen između ceste prema Termalu i pruge). I to je pravi razlog zašto u Hrvatskoj nema više grabovih aleja, jer su izašle iz mode a rijetke su sačuvane, pa se tako naša grabova aleja svojevremeno našla na popisu dvadeset najljepših šetnica i perivoja u Hrvatskoj. Možda nije najduža grabova aleja u Hrvatskoj, ali je zato izvrsno održavana – ako na to dosad niste obratili pažnju, gledajte sada, dok vrludamo od metalnog ždrala, gdje smo u našim šetnjama stali prošli put, oko hotela Termal.

 Zastajemo kod najstarijeg daruvarskog graba, koji je, kaže tabla, star više od sto pedeset godina. Nalazi se na onom odvojku, koji vodi prema teniskim terenima i ako ga dobro pogledate, shvatit ćete, da je naša grabova aleja danas lijepa samo zato, što se redovno podmlađuje.

I nakon što se slikate s grabom, koji pamti Julija Jankovića, nemojte više na ništa misliti, nego samo stavljajte polagano nogu ispred noge, dišite, slušajte ptičice i jednostavno dopustite svom mozgu da se resetira a oči da se odmore na zelenilu.

Nakon nekog vremena, noge će vas provesti oko glazbenog paviljona o kojem se – gle čuda! nema što reći. Tek da o njemu,  niti o glazbenicima i sastavima, koji su tu nekad svirali i smjenjivali se (barem je tako bilo u Lipiku) u dvomjesečnom ritmu, nema nikakvih podataka.

Lijevo bacite pogled na onu ogromnu platanu, koja bi trebala biti vršnjakinja jankovićevskog graba – ako je s vama podmladak, probajte ju zajedničkim snagama obuhvatiti.  Svu djecu to jako zabavlja a i dobre su fotografije a onda na samom kraju grabove aleje zastanite na mjestu, gdje smo našu šetnju započeli – pred mostom preko Toplice. Ako je vruće, sklonite se u hlad i sjednite na klupe pored Lisinskog (jeste nekad čitali, što na tom spomeniku zapravo piše?). I ne zaboravite obići onaj tajanstveni kamen, možda upravo vama padne na pamet, čemu je služio. Sjednite na klupe s pogledom na  banane i udobno se smjestite, jer konačno slijedi priča o tome, zašto je Antun bio mrzovoljan.

(To je ujedno i priča o tome, kako sam ja kojoj je povijest bila mrska sve vrijeme školovanja, jer – jednostavno sam antitalent za pamćenje brojaka, odjednom za nju počela zanimati.)

A za sve je kriv već jednom u ovim šetnjama spomenuti profesor Josef Matušek. Jednom je prigodom donio u redakciju neki svoj prilog o prošlosti Daruvara a onda ostao pričati o tome, kako eto, neke stvari su puno zanimljivije ali pravi povjesničari ih ne mogu napisati, jer nema nikakvih dokaza, da su se zaista tako i dogodile.

Recimo, to, da je Antun Janković bio mrzovoljan čovjek, stalno loše volje, jer su ga navodno – mučila reumatska leđa. A što je pomagalo tom velikom županu Požeškom, vlasniku posjeda Pakrac, Sirač i Podborje?  Upravo topla ljekovita podborska voda, pa Antun odluči svoj reprezentativan dvorac sagraditi tu, a ne u Požegi.

Ha, ha, ha, sa smiješkom je to pričao profesor Matušek, jer – logika je tu. Zašto bi inače Janković uopće trebao u Daruvaru dvorac da ga stvarno nisu mučila ta leđa? Županovao je u Požegi, koja je oduvijek bila grad i sigurno je u to vrijeme tamo bilo dovoljno otmjenih kuća, u kojima je mogao za sebe izabrati adekvatni smještaj. Vrlo je lako moguće, da takvo što naši tadašnji smještajni kapaciteti nisu mogli ponuditi velikom županu, pa je čovjek odlučio sagraditi si sam svoj (sezonski) hotel.  Jer daruvarski je dvorac uvijek služio samo kao ljetnikovac, nikad se tu nije živjelo preko cijele godine.

I tako i bi, sagradi dvorac, preimenuje Podborje u Daruvar i napravi od njega pravi, pravcati novovjekovni grad. Ali prije toga sagraditi novu kupališnu zgradu – današnje Antunove kupke, najstariju građevinu u kupališnom parku i možda i u cijelom gradu. Iako na žbuci piše godina 1772, prema putopiscu Taubeu tu se nalazi od 1762 godine. Svoj današnji izgled dobila je otprilike stotinu godina kasnije, ali to sada nije toliko bitno. Dok virite unutra kroz rešetku (upute, što treba gledati naći čete u galeriji) ili probavate, koliko je ta naša voda zaista topla (a je) možete razmišljati o tome, što bi bilo da Antuna nisu boljela leđa.

Naravno, da bi vremenom oko toplih izvora niknuo neki grad, ali vrlo vjerojatno se ne bi zvao Daruvar nego Podborje.

I tu je (za sada) kraj priče o daruvarskim kupkama, bliži se ljeto, pa nam valja dublje u zelenilo.

Šetala i pisala Vlatka Daněk

B1
Ovako je izgledala naša grabova aleja prije sto godina…
B2
..a ovako prošlog vikenda
C1
Najstarije drvo u aleji je grab star više od sto pedeset godina.
C2
U njegovu duplju udobno se može smjestiti i odrastao čovjek.
D1
Dojam zelenog tunela najjači je nakon kiše…
D2
…jesen je ovdje doista zlatna…
D3
a zima s mokrim snijegom čak i prijeteća.
D4
Zen trenutak za zeleni boljitak – na ništa nemojte mislite, samo hodajte, dišite i pustite da sve što vas tišti ode pod ove krošnje…
E1
Glazbeni paviljon danas je samo lijepa, tiha kulisa …
E2
Daruvarski kupališni glazbeni paviljon to je samo po liri koja ukrašava prostor ispod krova…
E3
…nekih prijašnjih vremena, kada je tu glazba zaista i svirala.
E4
Platana koja, kao i najstariji daruvarski grab, pamti Julija Jankovića
E5
Omjer uvijek najbolje pokaže, koliko je neka stvar zaista velika –jeste znali da za obujmiti ovu platanu treba i deset spojenih dječjih ruku?
F1
Na kraju aleje, čeka nas najstariji objekt u kupališnom parku i vjerojatno najstarija građevina u Daruvaru – Antunova kupka…
F2
… a ovako je izgledala prije otprilike sto deset godina – ako dobro promotrite detalj stare razglednice, vidjet ćete da je i tada iznad središnjih vrata bio natpis Antunova kupka, da uređenje vanjskog izvora tople vode izgleda više-manje kao danas ali tada ga je od vremenskih utjecaja štiti velika drvena nadstrešnica – oktogon …
F3a
.. na koji se nadovezuje drvena šetnica s krovom, koja se protezala od Ivanova doma, preko Anine blatne kupke (na tom je mjestu danas Centralna blatna kupka) pa sve do Antunove kupke.
F3b
Ovako je izgledao pogled na Antunovu kupku na staroj razglednici poslanoj iz Daruvara 1904. godine…
F4
… a ovako je ovaj isti pogled izgledao 1936 .godine – tada su se klupe za odmor kupališnih gostiju nalazile u drvenoj ukrasnoj ogradici, danas su u debeloj hladovini visokog drveća…
F5
… a ovako izgleda danas, 2016. godine pogled na Antunovu kupku, gotovo s istog mjesta
F6
Tik do odmorišta s klupama nalazi se spomenik skladatelju prve hrvatske opere Vatroslavu Lisinskom, koji je postavljen 1954. godine o stogodišnjici njegove smrti. Autor spomenika je Vaclav Satrapa, lokalni umjetnik (priča o njemu je dvostruki je pobjednik naše ankete, šetnja do njegove nekadašnje radionice pročitana skoro 7200 puta a pobijedila je i u online-anketi, gdje su drugo mjesto osvojili Daruvarski donžuani)
F7
Jednu je čitateljicu zanimalo, da li znamo što o kamenu, koji stoji tik do Lisinskog. Ne znamo, ali čitate nas dosta (u prosjeku 5 tisuća puta svaki tjedan) pa valjda će netko nešto znati…
G1
Iako iznad vrata piše godina 1772., prema putopiscu Taubeu, Antunova kupka tu je stajala još čak deset godina ranije – 1762. godine, dobar razlog da zavirite kroz rešetke – kada vam se oči malo priviknu na polutamu i paru
G2
Vidjet ćete jednostavan bazen, nastao kaptiranjem oko prirodnog izvora (na dasku lijevo ne obraćajte pažnju, tu je trenutno zbog radova), ako još pomnije promotrite vidjet ćete kako se u vodi (dolje u sredini) nazire zidani stup stupac – takvi su nekada bili oko cijelog bazena i na njima su stajale hrastove daske, na kojima su kupači sjedili i „pacali“ se u ljekovitoj toploj vodi – dakle vrlo vjerojatno i grof reumatskih leđa Antun Janković
G3
Prije stotinu godina, badegesti su masovno pili daruvarsku toplu vodu, danas više ne, ali navika da dolaze po nju i nose je kući, Daruvarčanima je ostala…
G4
Znam više ljudi, koji kažu, da je kava s vodom iz parka najbolja. O ukusima se naravno ne raspravlja, ali daruvarska voda je prvenstveno za ljudsko zdravlje dobra, da se u njoj kupamo i da se oblažemo blatom, koje voda iz dubine zemlje sobom donosi
G5
Zgrada ima oblik slova L i unutra se nalazi nekoliko tih jednostavnih bazena a svaki je nekada imao svoja vlastita vrata, koja su se nalazila na skošenim uglovima (neka su danas zazidana). Vjerojatno su nekada postojali i drveni predprostori ispred tih vrata, u kojima su gosti na klupama ostavljali svoje stvari i nakon toga zaranjali u bazene.
G6
Svoj današnji neogotički izgled Antunova kupka je dobila krajem 19. stoljeća u vrijeme historicizma, piše arhitekt Miloslav Sohr
G7
Danas Antunova kupka služi samo kao crpilište tople vode, koja se cijevima distribuira do kada i bazena hotela Termal.
Prethodna Tri daruvarska ždrala
Sljedeća Žena od Vranjevine

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close