Tri nova početka za dom na Petrovom vrhu

Osamdeset je godina i malo i puno. Sitnica, kada se usporedi sa vremenom proteklim od paleozoika, kada je nastao greben oko Vranog kamena, te trijasa, kada su formirane vapnenačko-dolomitske naslage stijena prema Petrovom vrhu (čitamo to u radu Tee Mik-Vlatković). Opet, duboka je to starost, mjereno ljudskim mjerilima, pa nije čudo da su neki događaji i ljudi već odavno pospremljeni u arhivu. I to onaj počasni arhiv u kojem se čuvaju sjećanja na važne događaje.

A takvo je bilo otvaranje novoizgrađenog planinarskog doma na Petrovom vrhu davne 1939. godine s kojega se sačuvala knjiga utisaka uvezena u kožu i drvene korice (vidite ju na uvodnoj fotografiji). Čuvaju je, naravno, daruvarski planinari a stjecajem okolnosti upravo u zgradi, u kojoj je 1932 godine Planinarsko društvo osnovano. Danas su to prostorije Udruženja obrtnika (u Jalačićevoj ulici) a nekad pjevačkog društva Zora. Spomenica, uz rijetke fotografije zapravo su jedine uspomena na prvi, od ukupno tri života planinarskog doma na Petrovom vrhu.

A sve je počelo tim osnivanjem Podružnice Hrvatskog planinarskog društva, kako su se društva tada zvala, koje je dobilo ime „Vrani kamen“ Daruvar a po najvišem  vrhu u okolici (817 metara). Prvo sklonište planinari su uredili u šumarskoj lugarnici na Poganom vrhu (koju su iznajmili za 460 dinara na godinu, čitamo u materijalima, koje je svojevremeno sakupio novinar Damir Valdgoni). Svečano je otvorena u ljeto 1933. a stari zapisnici uskoro bilježe i „nemili događaj“ kada su..

„…prošle  subote tri mlada Daruvarčana iz viđenijih obitelji došla u lugarnicu već u mrak, te tamo cijelu noć pili doneseno vino, pjevali i bučili na razne načine ometali druge planinare“. Rasprava o „današnjoj neodgojenoj mladeži“ završila je odlukom upravnog odbora „da se svoj trojici potpuno zabrani pristup i boravak u lugarnici s obavezom nadoknade sve štete“.  (Eto, stoljeća prolaze, ali neke se stvari zaista ne mijenjaju.)

U ljeto 1935. otvorena je za javnost drvena „piramida“ – 11 metara visoki vidikovac na samoj koti Petrov vrh. Nažalost, tu prvu piramidu srušila je oluja već tri godine kasnije.

 Uskoro su se daruvarski planinari odlučili za gradnju vlastitog doma te nakon „duge i oštre rasprave“ odabrali lokaciju na Petrovom vrhu. Nakon samo godinu dana niknuo je lijep, veliki dom, koji je otvoren na velikoj svečanosti u svibnju 1939. Taj prvi dom na Petrovom vrhu bio je mjesto ne samo za izlete, već su tu priređivane predavanja, kino projekcije te zabave. Sve aktivnosti prekida drugi svjetski rat a dom 1942. nestaje u plamenu.

Planinarsko društvo obnovljeno je u Daruvaru tek 1951. godine i to pod novim imenom – Petrov vrh. Najprije je tamo ponovno sagrađen drveni vidikovac, koji opet svi zovu – piramida. (I dan danas to mjesto svi tako zovu, iako je piramida davno podlegla zubu vremena)

„Jedan od prvih  zadataka društva bio je obnova doma. Uz mnogo napora, a malim financijskim sredstvima, dom je 1957. stavljen pod krov“ piše u knjižici Planinarstvo i turizam kotara Daruvar tadašnji predsjednik Zlatko Jurinec. Društvo je u to vrijeme na vrhuncu aktivnosti, broji skoro 400 članova, domaćin je II sleta planinara Slavonije koji je na Vranjevinu doveo dvije i pol tisuće ljudi (o čemu smo već opširnije pisali u nastavku o Vranjevini).

Iako su se planinari jako trudili drugi po redu dom na Petrovom vrhu bio je dovršen tek 1964. godine, vrlo je popularan do kraja desetljeća a onda slijede godine stagnacije. Neki materijali navode da je ona nastala „jer u upravi društva sjede ljudi koji nemaju ljubavi za prirodu i njezine ljepote a dom se iznajmljuje ugostiteljskom poduzeću, slabo je održavan te propada“, što je vjerojatno bila istina. No, za slab interes zaslužne su promijenjene društvene okolnosti. U sedamdesetima masovno se organizirano ljetuje na moru, svi se radije voze automobilima nego idu pješke, i svi vole „hotele s tekućom hladnom i toplom vodom“ kako se reklamirao (danas nepostojeći) novi dio kupališnog hotela u Daruvaru, (što je značilo zajedničke kupaonice i WC u hodnicima).

Nakon godina kada faktički nije postojalo, Planinarsko društvo obnovljeno je u Daruvaru 1982 godine i već godinu dana kasnije dom na Petrovom vrhu ima novi krov. Uskoro i tekuću vodu iz vlastitog vodovoda što pak omogućava veće rekonstrukcije i „suvremene sanitarne prostorije“. Bio je to veliki napredak za dom pa ne treba čuditi što je drugi po redu planinarski dom na Petrovom vrhu doživio i drugo svečano otvaranje. Zbilo se to u ljeto 1984. godine.

Tom prilikom jedan je prijatelj daruvarskih planinara rekao (a Miroslav Gjurin zapisao u svom Planinarko-turističkom vodiču): Neobično sam sretan, što po drugi puta prisustvujem otvaranju vašeg doma i duboko sam uvjeren da to treći puta to neću nikada morati učiniti. (Naravno da je pogriješio).

Bila je to za ona vremena velika stvar kada je dvije godine nakon toga na Petrov vrh stigao telefon – a još veća kada su počele nicati asfaltirane dionice puta. I taman kada je za dom sve izgledalo vrlo perspektivno – 1990 asfaltirani su i zadnji dijelovi makadama a ispod bivše piramide iskrčena je šuma, te je nikla skijaška staza s doduše ne velikom ali ipak prvom vučnicom u Daruvaru – opet stiže rat. Dom je odsječen od Daruvara, kasnije demoliran a nakon rata, sve do 1995. godine, tu se nalazila vojska.

 Nakon toga dom na Petrovom vrhu  ponovo je temeljito uređen te je treći puta ova (druga) zgrada planinarskog doma na Petrovom vrhu predana javnosti na upotrebu s posve novim centralnim grijanjem i većom i boljom vučnicom na skijaškoj stazi. Bila je to prava novina u turističkoj ponudi Daruvara koja je odjeknula vrlo daleko, pa je, kada je snijega, Petrov vrh uvijek dupkom pun.

Samo što snijega u zadnje dvije godine uopće nema. A promijenili su se i zakoni i po njima, ovdje sada možete boraviti i nešto si sami skuhati u društvenoj kuhinji, samo ako ste planinar. Inače bi to bila ugostiteljska djelatnost, a tim se Planinarsko društvo (kao ni sva ostala društva) ne smije baviti.

Naravno da postoji teoretska mogućnost da netko uloži velika sredstva, sve renovira i uredi po novim standardima, te naš Petrov vrh postane novi regionalni turistički centar  (što se desilo Jankovcu). Ali to je teško vjerojatno, jer eto, Petrov vrh se ne nalazi u parku prirode, nema vodopad, ni ribnjake, niti je zadnje počivalište Jankovića (a sve to Jankovac ima). I tu je krug (za sada) zatvoren.

I zato je prava šteta, što legenda o „letaču s grada Petrov vrh“ nije zaživjela, jer danas reklama prodaje sve. Zamislite samo adrenalinsku stazu od neke nove piramide  do doma, koja bi sadržavala i „let s krilima od šindre“.

Listala stare dokumente i istraživala Vlatka Danek

B1 - gradnja
Fotografija na zidu blagovaonice u domu pokazuje, kako je izgledao prvi planinarski dom na Petrovom vrhu. Iz Spomenice znamo, da je „prvi udarac budakom za kopanje temelja pao u rujnu 1937. godine“ ali su radovi nastavljeni u svibnju 1938. Na fotografiji se dobro vidi da je na zidanom prizemlju sagrađena drvena konstrukcija kata, a međuprostori ispunjeni zemljom.
B2
I opet iz Spomenice možemo točno datirati da je fotografija nastala 24. srpnja 1938. kada je „zgrada stavljena pod krov, što je proslavljeno priredbom „glihe“ koja je donijela čistih prihoda 4.067 din.“
B3 - Otvorenje
Svečanom otvorenju 28. 5. 1939. godine prisustvovao je velik broj gostiju i svi su se potpisali u Spomenicu. Osim cijelog upravnog odbora društva te predstavnika Brodske imovne općine (tadašnja šumarija) od koje je „društvo uzelo u zakup zemljište na 99 godina uz godišnju zakupninu 50 din, koja ističe sa 31 12. 2036. godine“, tu je bio i sreski načelnik, planinari središnjice iz Zagreba te podružnica Sušak, Križevci, Petrinja, Bjelovar, Samobor, Osijek, Našice, načelnik općinskog trgovišta Daruvar, predstavnik lovačkog društva Donji Daruvar, vatrogasnog društva Donji Daruvar te trgovišta Daruvar, Češke besede, Sokolskog društva, Foto kluba, udruženja zanatlija, Obrtničko radničkog društva Zora, obrtničke zadruga, državne trgovačke akademije, gimnazija, zajednica doma i škole i na kraju – organizacija HSS Daruvar. Fotografiju je snimio tada nepoznati amaterski daruvarski a poslije poznati zagrebački fotograf Milan Pavić i kasnije je poklonjena daruvarskom Foto klubu. Vrlo vjerojatno je Milan Pavić snimio i ostale dvije fotografije sa izgradnje doma.
B4
Spomenica je pravo majstorsko djelo, prednje korice su izrezbarene u drvetu a na zadnjoj piše – izradio i darovao a Krešo Reindl. Nakon prve stranice tu je i pjesma, koju je hrvatskim planinarima posvetio tadašnji predsjednik društva dr. Vladen Ljubomir…
B5
Vrlo je dirljiv i zadnji zapis u ovu Spomenicu, a napisala ga je 6. Srpnja 1968. godine Veljka Vladen, supruga Ljubomirova. Iz njega saznajemo da Spomenicu društvu daruje „na dan otvorenja obnovljenog doma na Petrovom vrhu te da sve poziva „da posjećuju Dom na Petrovom vrhu i vrle naše lijepe planine – jer samo priroda čovjeka smiruje i bodri i dijeli radost njegovu životu“. Uz tekst je ušiven je stručak trave, ubrane na Petrovom vrhu 1939 godine.
B6
Osim ove Spomenice, sačuvale su se i dvije knjige utisaka s Petrova vrha koje pokrivaju razdoblje 1969. – 1973. godine i pune su mnogih lijepih riječi o Petrovom vrhu.
C1 Gjurin Piramida
Kako je izgledala prva piramida sagrađena na Petrovom vrhu 1935. ne znamo, jer se nije sačuvala niti jedna fotografija zato znamo, da je prilikom svečanog otvorenja „dana je u upotrebu promotivna razglednica koja se prodavala za 1,5 dinara pa je u škrabljicu, koju je poklonila Prva hrvatska štedionica sakupljeno 80 dinara“, piše u starim dokumentima. Zahvaljujući Miroslavu Gjurinu, fotografu i velikom planinaru vidimo, kako je izgledala druga piramida, sagrađena 1951. Godine na Petrovom vrhu. Bila je vrlo omiljeno mjesto i s nje se pružao krasan pogled na sve strane, nažalost krajem šezdesetih godina zbog dotrajalosti je srušena.
C2
Ovo je sve što je ostalo od nekadanje piramide – četiri velika temelja i jedan jedini komadić drvene noge. Iako su to stavljali u svoje planove nekoliko puta, nažalost planinari nisu uspjeli sagraditi novu (bila bi to po redu treća) piramidu na Petrovom vrhu.
D 1 Đurin-petrov vrh 50
Vjerojatno 1957. godina, godina kada je drugi po redu planinarski dom na Petrovom vrhu stavljen pod krov, opet fotografija Miroslava Gjurina.
D2 Daněk oko 70
Ovako je dom izgledao početkom sedamdesetih godina – primijetite da je uz ulaz i poštanski sandučić te da su borovi posađeni ispod terase posve mali – fotografija Vlade Daněka.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
A onda su prošle godine i borovi su narasli toliko, da su od prilazne ceste posve zaklonili zgradu – fotografija od prije dvije godine…
D4
…tada su borovi su oboljeli i u vrlo kratkom roku svi se posušili. Danas je dom bez borova, koji su ga desetljećima čuvali od vremenskih nepogoda ali zato s novom plastično stolarijom.
E1
U potkrovlju su višekrevetne sobe, koje se koriste uz vlastite vreće za spavanje…
E2
…na prvom katu su dvokrevetne sobe sa posteljinom. Novog će domara dom dobiti do kraja godine a do tada svako poslijepodne te vikendom u domu dežuraju daruvarski planinari.
E4
Prije ulaznih vrata u dom možete vidjeti drvene skije prvog daruvarskog učitelja skijanja Dr. Đopara a skijanje je ovdje bilo vrlo popularno i u pedesetim godinama, svjedoče o tom brojne sačuvane fotografije. No one će doći na red, kao i predstavljanje doduše kratke ali zato jedine skijaška stazi u krugu sto kilometara, kada za to doje vrijeme – kada padne snijeg.
Prethodna Priča o Ikaru s Petrova Vrha, i ne samo o njemu
Sljedeća Dan kada je umro glavni daruvarski most

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close