O svetoj vodi Vranjevinskoj

U šumi je lako izgubiti se i zato šumari imaju poseban sistem označavanja – one bijele brojke i slova, koje se tu i tamo vide na stablima. Dakle, ako ste nekada bili u prilici gledati gusto sito pravih šumarskih karata, gdje su odjeljci kružno raspoređeni po svakoj zasebnoj jedinici, nije jednostavno odrediti, u kojoj se točno nalazi Vranjevina. No, ako ste uporni i tražite, možete naći malu crnu točku na karti i natpis Sveti izvor i sve je jasno: 19 hektara Vranjevine, odnosno šume s posebnom namjenom, pripadaju odjelu 116A radne jedinice Vrani kamen Šumarije Daruvar.

Da neki nazivaju izvor na Vranjevini „sveti izvor“ prvi sam put čula 1985. ili 86. godine, kada je, ako me sjećanje ne vara, u organizaciji daruvarskih izviđača organizirana radna akcija na uređenju Vranjevine. Sam izvor tada je dobio svoj današnji „krov“, odnosno svojevrsnu betonsku kutiju u koju je zatvoren i iz koje se puni ovalni bazenčić.  On tada nije diran, a oznaka planinarskog društva na kamenu iznad izvora vjerojatno je znak da potječe iz te 1957. godine, kada je Vranjevina temeljito uređena, te dobila vidikovac, slap i jezerce.

A zašto, otkriva nam stara knjižica Planinarstvo i turizam kotara Daruvar odnosno pogovor autora, daruvarskog planinara Zlatka Jurineca. Ovaj svojevrsni priručnik o turističkim ljepotama Slavonskih planina izdan je prigodno, uoči II. sleta planinara Slavonije koji je na Vranjevini održan 27. srpnja 1958. U jednoj drugoj knjižici – Planinarsko-turistički vodič Daruvar, koju je 1997. pripremio Miroslav Gjurin, čitamo da je…

II. slet planinara Slavonije donio najveće pohvale na veličanstvenoj slici i utisku, kada se na sletu okupilo 2.500 sudionika – planinara.

Sletište je bilo na Vranjeivni, spavalo se pod šatorima a održano je i orijentaciono takmičenje na kojem je naša ekipa zauzela 1. mjesto. Takvim radom društvo je svrstano među najbolje u Hrvatskoj i dobilo je zlatnu plaketu Planinarskog saveza Hrvatske.

Vjerojatno je slet tada održan na Vranjevini jer se te 1958. godine dom na Petrovom vrhu tek gradio, a na Vranjevini je postojala određena infrastruktura, ostala nakon radne akcije na izgradnji puta.

Dobro se toga sjeća Miroslav Pokorny, sada umirovljenik iz Novog Mesta u Sloveniji a u to vrijeme učenik daruvarske gimnazije. Bio je u grupici izviđača koji su radili na pripremi sleta, popravljali tamo već postojeću drvenu kuhinju, izrađivali drvene stolove i klupe na livadi pored izvora i pripremali teren, te postavljali šatore za smještaj sudionika i to na prostoru odmah ispod tadašnjeg kamenoloma – danas potpuno zarastao prostor u nastavku manje livade. Također se sjeća da je te 1958. godine bazen ispod vodopada bio posve jednostavan, tek nekoliko godina kasnije dobio je bolje, kamene bentove.

No, mnogo je zanimljivije njegovo drugo sjećanje a to je

 Procesija na Vranjevinu

U Donjem Daruvaru se pričalo da izvor na Vranjevini nikada ne presušuje, čak i za najvećih ljetnih vrućina. I zato nije čudno, da su ljudi tom izvoru pripisivali magične moći.

Sjećam se, bilo je to nekako odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata, za vrijeme jedne takve ljetne suše. Tada su Donjodaruvarčani organizirali procesiju na Vranjevinu kao zagovor za kišu. Seljani su se sastali na raskršću kod današnjeg Badela a put ih je vodio preko mlinova smjer Lekštat – izvor na Vranjevini. Pješke je to malo više od sat vremena hoda.

Kao kod svake procesije, naprijed se nosio križ a iza njega su išli u koloni ljudi i zajedno se molili. Ili pjevali crkvene pjesme i to i na hrvatskom i na češkom. Molitvu je predvodila mještanka Štěrbova, udana Raisova a glavna je bila kod samog izvora na Vranjevni. Nakon toga svi su se simbolički umili i napili vode te je uslijedio skroman piknik. Mi djeca smo nakon toga dobili i neke slatkiše i vjerojatno mi je zato ta procesija ostala u tako lijepom sjećanju. Koliko se sjećam, sudjelovali su na njoj i neki Daruvarčani, stanovnici susjednih sela, kao i crkveni predstavnici, ali ne znam dali župe ili samostana.

Kako se pričalo po Donjem Daruvaru, nakon procesije kiša je morala pasti u roku četrnaest dana. I vjerovali ili ne, kiša je stvarno uvijek nakon ta dva tjedna i pala. Prema kazivanju seljana, običaj ići na Vranjevinu i moliti za kišu, održavao se i prije I. svjetskog rata i između ratova. Bio je to zanimljiv obred a koliko znam, prestao se održavati oko 1955. godine.

I za kraj naše priče o Vranjevini, ponovimo – iduće godine bit će punih 60. godina, kako je uređena kao izletište. Zaslugom planinara tu se opet taloži sedra i Vranjevina je stvarno naše male daruvarske Plitvice. Mislite o tome u ove ljetne mjesece koji nam slijede, kao i na odgovor na pitanje, koje su mi lani postavili njezini svakodnevni posjetioci:

Znate gdje je najbolji erkondišn u Daruvaru?

Na Vranjevini, na klupi ispod slapa, do koje zrakom do vas lete kristalne, duginim bojama obasjane, kapljice čiste svježine posve prirodno raspršene vode svedene sa izvora ponad pećine…

I zato sjednite i – uživajte!

 Slušala, fotografirala i tražila Vlatka Daněk

B1
Zanimljivo je da mnogi koji se odluče pješke otići na Vranjevinu najčešće tamo idu asfaltnim putem, iako od posljednjeg vinograda prije šume postoji vrlo ugodna staza kroz šumu, jedino nema oznake na ovom skretanju – Skreni lijevo i odmah desno…
B2
… dobro označen put najlakše se slijedi u jesen, kada su planinarske oznake vidljive na daleko, ali za velikih vrućina, prečica kroz debelu hladovinu zelene šume je daleko ugodniji pješački put do Vranjevine nego onaj po asfaltu
B3
… Šumska planinarska staza ne izbija na donji put za Vranjevinu (koji će vas dovesti do jezera), onaj gornji put (koji će vas dovesti do livada i vidikovca) je samo par metara više. (Fotografija je snimljena na povratku s Vranjevine, kada su oba puta bolje vidljiva)
B4
Budući da donji put za Vranjevinu nije pogodan za osobne automobile, u jesen je doslovce zameten lišćem i vrlo slikovit
C1
Ovo je prava šumarska karta a Vranjevina se nalazi u odjelu 116A radne jedinice Vrani kamen Šumarije Daruvar. U njoj je i označen izvor kao Sveta voda…
C2
Izvor Vranjevine je danas nadsvođen kameno-betonskim krovom iz kojeg voda odjeće u ovalni bazenčić. Na mahovinom obraslom kamenu je metalna pločica s imenom…
C3
… te oznakom nadmorske visine Vranjevine koja je 291 metar. Tu je i manji planinarski znak, vjerojatno Planinarskog društva Daruvar.
C4
Prema sjećanju Miroslava Pokornog, još nakon II. svjetskog rata, za ljetnih suša na „sveti izvor“ na Vranjevinu su u procesiji išli stanovnici Donjeg Daruvara moleći za kišu. Ovako izvor Vranjevine izgleda u jesen…
C5
.. a ovako pogled s vidikovca. Vranjevina je lijepa u svako godišnje doba a na jesen….
D1
….kada lišće opadne postane vidljiva najveća opasnost za vranjevinski izvor – kamenolom Batinjska Rijeka (fotografirano 200 metara od izvora na zaraslom platou nekadašnjeg vranjevinskog kamenoloma). Detonacije prilikom miniranja najveća su opasnost za izvor na Vranjevini
D2
Ovako to izgleda sa ceste u Batinjskoj Rijeci, kamenolom je doslovce pojeo brdo odmah do Vranjevine, obratite pozornost na bijelu crtu pri vrhu zelenog brda (u visini kamenoloma)..
D3
.. to je vranjevinski slap i vidikovac, koji se nakon prošlogodišnjeg uređenja lijepo uočava…
D4
… prije toga u moru zelenila slap je bio uočljiv samo nakon jake kiše (snimljeno prošle godine u kolovozu)
E1
Knjižica Planinarstvo i turizam kotara Daruvar izdana je uoči II. sleta Planinara Slavonije, koji je krajem srpnja 1958. godine na godinu Vranjevinu doveo nevjerojatnih dvije i pol tisuće planinara.
E2
Godinu dna prije toga, 1957. godine prokopan je umjetni kanal koji je vodu s izvora doveo na vrh strmca koji se nalazi na 282 metra nadmorske visine, odatle voda pada u slapu dvadeset i dva metra niže…
E3
… razbija se u stijene i otječe u jezerce…
E4
…u kojem danas za ljetnih žega osvježenje redovno traže naši četveronožni prijatelji (snimljeno prošle godine, plastične stolice su u međuvremenu zamijenjene drvenim klupama)
F1
Daruvarske Plitvice iduće godine slave 60 godina, od kada je voda „svedena iznad pećina“
F2
Najbolji erkondišn u Daruvaru

 

 

 

 

 

 

 

 

Prethodna Godina kada je svedena voda preko pećine
Sljedeća Priča o Ikaru s Petrova Vrha, i ne samo o njemu

Leave a comment

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close