prevnext
Menu

Što se nekako nikamo ne uklapa

Što se nekako nikamo ne uklapa

Na godišnjem sam odmoru pa ne šećem Daruvarom, odmaram u hladu i razmišljam da je baš nekako najbolje vrijeme da na papir stavim ono, što se nikako nije moglo uklopiti ni u jednu priču.

A to je kao prvo odgovor na pitanje  kako to da znam sve to o čemu pišem. To je zato što sam novinar, a novinari sve znaju a ono što ne znaju doznaju. A da to doznaju ne mogu sjediti na poslu od 7 do dva, jer vijesti neće same doći na njihov pisaći stol, nego ih oni moraju naći. I zato novinare morate vidjeti kako hodaju kojekuda i piju kavu kojegdje, tako zapravo pletu onu finu mrežu kroz koje ne može promaknuti ni jedna novina vrijedna vijesti – bar tako su me naučili na mom prvom radnom mjestu. (I ja se toga držim iako su se vremena promijenila.)

A druga stvar je što ja taj posao radim jako dugo, baš prošle godine desila se jako zgodna stvar, pozvali su me na lokalni radio, da najavim jedan događaj a mlada novinarka zadužena za mene malo se ustremirala, pa se počela izvinjavati, jer eto, to je zato što je počela raditi prije tek dva dana. Morala sam se nasmijati:

Ništa se ti ne brini, kažem joj,sve ćemo mi to lako savladati  jer ti se nisi još ni rodila kada sam ja na ovom istom radiju govorila – jer tu je bilo moje prvo radno mjesto – Dobro jutro dragi slušaoci, danas smo za vas pripremili…

A stare fotografije su pak priča za sebe. Danas je to jednostavno, skoro svaki bolji aparat je u stanju prefotografirati onu koja vas zanima a vlasnik se s njom nerado rastaje pa čak i ako mu čvrsto obećate, da ćete je vratiti. To je razumljivo, jer obično su to stariji ljudi, kojima te fotografije puno znače, jer poznaju ljude na fotografiji, znaju kojom je prigodom nastala te gdje je to snimljeno. A onda, kada dotični nije više među nama, fotografije kao i sve te stare stvari koje ostanu nerijetko postanu nasljednicima višak pa sve skupa završi u kontejneru. (Sva sreća da ima i iznimaka.)

Ali sve je to život. Kao i one zanimljive zgode kada u naš grad dolaze ljudi na visokim položajima ili razvikani i poznati estradni i kulturni umjetnici. I točno se zna, tko koliko (uvijek) kasni, čije lice odaje, da jedva čeka da cijela stvar završi i ode iz našeg malog grada a tko je posve normalan ako ga sretnete i u tako neuobičajenoj prostoriji, ako što je WC u lokalnom domu. A vrlo su zanimljive i sve one lijepe najavne vijesti, recimo, da smo kolege i ja koji smo o tome izvještavali pravili recke, koliko puta je najavljivana gradnju novog hotela u Daruvaru, bilo bi ih poprilično. A eto ništa nismo dočekali.

Danas je drugo stoljeće, nema više diktiranja vijesti u telefonsku slušalicu (jer samo tako to može izaći u sutrašnjim zagrebačkim dnevnim novinama) koju s druge strane zapisuju vrijedne radnice u daktilo-birou i onda se tri minute smiju kada trebaju zapisati da su birališta najprije zatvorena u Kliškom Kravljaku i Gornjim Cjepidlakama (da, onim istim iz suvremene pivske reklame) ali neke stvari su ostale iste.

Ni tada a ni sada nije baš zgodno napisati da je „akademija povodom državnog praznika bila bljedunjava i patetična“ jer to je ipak nekako neprilično ili da su „u predizbornoj kampanji političari opet mlatili praznu slamu“. I zato ćemo se mi ovdje držati provjerenog recepta – šetati Daruvarom.

Vlatka Daněk

PS – U današnjoj fotogaleriji vidjet ćete fotografije do kojih smo došli nakanadno a koje zaslužuju da ih vidite

B1

Nesuđeni daruvarski kipar Vaclav Satrapa u krugu obitelji 1961. godine…

B2

…njegov sin Jaroslav Satrapa, koji danas živi u Beču čuva dio njegove ostavštine…

B3

..među njima su i ovi crteži, Vaclavovi radovi iz godina 1918.-19., kada je u Zagrebu pohađao Umjetničku akademiju u istoj klasi kao Antun Augustinčić

B4

Vaclav Satrapa iza sebe je ostavio i vrlo zanimljiv dnevnik iz Prvog svjetskog rata koji je proveo na talijanskoj fronti, koji će jednom kada bude prepisan, biti zanimljivo svjedočanstvo o tom vremenu

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…a ovako je tada izgledala daruvarska grabova aleja, prije izgradnje hotela Termal, bio je to krajnji dio parka – sve fotografije je snimio Tony Hnojčik

C1 antun blatne

Vrlo zanimljivo sjećanje na Antunove kupke poslala nam je jedna čitateljica koja se vrlo živo i danas sjeća, kako ju je baka tamo vodila krajem 50-tih godina, jer tada je rijetko tko u Daruvaru imao kupaonicu pa se redovno jednom tjedno išlo kupati u kupke. A kako tada nije bilo uobičajeno, da ljudi imaju kupaće kostime, žene su se kupale u pregačama pa su im se „bijeli guze“ u vodi bazena…

C2

Ovako danas izgleda pogled na restoran Terasu, vilu Arcadia, „šinobus“ i jedini preostali dio Ivanovog doma…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

.. a ovako je „šinobus“ izgledao sedamdesetih godina prošlog stoljeća, prije nego što je dobio ukrasnu fasadu, da se bolje uklopi u povijesnu jezgru daruvarskih kupki

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…a ovako je sedamdesetih godina izgledala rehabilitacija u kupkama, u Ivanovom domu (uvodna fotografija) te Centralnim blatnim kupkama…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Terasa u prvom planu sa svojim karakterističnim drvenim stupovima koji nose trijem – obratite kako je ulaz u Ivanove kupke tada imao zastakljen ulaz…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Terasa sedamdesetih godina prošlog stoljeća …

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…te neposredno nakon domovinskog rata, kada ju je pogodilo nekoliko granata – obje fotografije Tony Hnojčik

D4 jesen

…a Terasa kako izgleda danas

E1

Fotografija nađena u arhivi Miroslava Gjurina – vrlo neobičan prizor prvog daruvarskog bazena a u pozadini zgrade „gertneraja“ sa staklenikom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Prizor snimljen skoro sa istog mjesta ali oko trideset godina poslije – foto Tony Hnojčik. Danas taj prizor nije moguće snimiti, jer bazene iz tog ugla zaklanja zgrada zatvorenog dijela akvaparka

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jedinstvena fotografija tadašnje nove retencije (danas Jezero), koje je Toplica napunila nakon obilne kiše u kolovozu 1972. godine…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…snaga male rijeke preljeva se u Toplicu svom silinom

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

..vod posve ispunjava kameno korito…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

..a onda tutnji dalje…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

…kroz grad a sve je zabilježio fotoaparat Tonyja Hnojčika

F6 1948

I za kraj jedna povijesna. Ovu smo fotografiju našli na internetu a tako je 1948. godine izgledao „glavni most“ koji je poplava – skupa s Perom, odnijela 1950. godine

2 godinas, 11 mjesecs prije Komentari isključeni za Što se nekako nikamo ne uklapa

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close