Priča o Ikaru s Petrova Vrha, i ne samo o njemu

Jeste li u subotu bili na Petrovom Vrhu, kušali grah, janjetinu, pečenje i „natresali“ kosti uz muziku? Jeste li nakon tih napora uspjeli sačuvati snagu, dočekati mrak i prisustvovali paljenju krijesa?

Niste? Tko vam je kriv, jer svoj imendan daruvarsko planinarsko društvo slavi samo jednom na godinu a priča o tome zašto je Petrov vrh Petrov vrh zapravo je zanimljiva i protkana krasnom legendom. Koju je zapisao veliki ilirac, slavonski župnik, pjesnik i etnolog Luka Ilić Oriovčanin, i po njemu nebom je na krilima vlastite izrade još prije Dedala i Ikara letio jedan čovjek iz Bijele! Čudesno, zar ne? No počujmo, staru priču:

Petrov – grad

Njekoć velika i prostrana tvrđava sada leži u razvalinah na brdu „Petrov vrh“ zvanom. Vrhnunac brda toga sa razvalinom Daruvarčanom je kao koledar, naime: ako je vrh vidjeti, biti će kažu liepo vrieme, ako li je maglom zastrt, kišovito i burno.

Tko je i kad ovaj njekoć toli jaki grad sagradio, nije znati (…) Pod Turskom je vladom podobro zapušten, a otkako su Turci 1687. iz Slavonije izagnani, ostade grad pust i nepogoda vremena pretvori ga malo po malo u razvalinu.

Narod  o njoj okolišni pripovijeda: Gospodar nekoć grada bio je čovjek veoma lakom i krvoločan. Zaveden timi strasti činio je nasilje domaćim i stranim ljudem i vodio ih u robstvo. Sužnji su mu pako morali do smrti raditi. Tako je jedan između njih proveo dvadeset godinah utvrđivanjem i popravljanjem svoje vlastite tamnice.

Starost i žalost već ga je sasvim oslabila (…) nu dogodi se jednu večer, da k njemu u tamnicu iznanada dođe stran neki čovjek, najaviv mu se da je on njegov sin. Žalosno i ganjljivo bilo je po tom izjavljenju grljenje i ljubljenje otca i sina. Međutim se starac prvi osvjesti, došav, u zao čas, na nesretnu misao, da mu je i sin postao u istom gradu sužanj, te da ga jednim udarcem oslobodi vjekovitog robovanja, nožem ga probode.

 Umirući mu sin izpovjedi, da on nije u tom gradu, nego u bližnjem „Biela“ zvanom, te da ga je nužda naučila, da si od šindala krila napravi, kojima je otcu doletio da i njega oslobodi iz gorkog sužanjstva. Naskorom po smrti sina umro je i otac od velike žalosti. Upravljanje pako krilah nije se poslie nitko rozumjeo, dok ih opet Degen neizumije.

Krasna je to priča, objavljena 1856. godine u ilirskom časopisu Neven, nažalost ima dvije mane. Malo je poznata (i zato treba zahvaliti Mirjani Jakčin Ivančić, koja ju je nakon toliko godina izvukla na svjetlost dana u knjizi Daruvar u slici i riječi iz 2002. godine) i, drugo – nije istinita.

To nas naravno ne sprečava da je prepričavamo svima znanima i neznanima, koji se zanimaju za šetnje Daruvarom i okolicom, jer, ruku na srce, je-li istinita legenda o đurđevačkom picoku? Nije, a svejedno je turistički brend.

A novi turistički brend Petrov vrh u ovom trenutku zaista treba kao kruh nasušni, jer dugovječni domar planinarskog doma prestao je obavljati svoju dužnost i društvo je u fazi traženja novog rješenja. (Koje zbog postojećih propisa uopće nije jednostavno naći, ali o tome kao i o povijesti Planinarskog društva i doma na Petrovom vrhu idući put.)

Vratimo se mi našemu Petru, po kojem je Petrov vrh dobio svoje ime. Već šezdeset godina nakon što je Oriovčanin zapisao legendu o „Bijelskom Ikaru s krilima od šindre“, točnije godine 1911., Đuro Szabo je u Vjesniku Hrvatskog arheološkog društva te kasnije u Prilozima za povijesnu topografiju požeške županije, ustvrdio da je „legenda obična izmišljotina“:

Ponovnim ispitivanjem i traganjem postalo je očito, da na Petrovu vrhu nije nikad grada ni bilo niti ga tamo moglo biti…

Ali ipak morala je biti crkva, koja je brdu ime dala. I očito jest tamo bila i Župa. Godine 1512. spominje se …župa Posegane-Szenpeter. Kako se još danas jedan vrh Zove Petrov vrh, a susjedni Pogani vrh, neima sumnje da je između ovih dvaju postojala ta crkva. pa zaista baš u uvali između ta dva brijega prostrana je ravan, koja se i danas zove Crkvišće. Ovamo ćemo smjestiti izginulu crkvu.

 A više je nego sigurno, da je to ona ista crkva, što je popis od godine 1501 spominje kao capela sancti Petri de monte Wsathec, odmah iza crkve u Bijelog Ovaj zagonetni „Wsatjecz“ nije nego pomađareno Ušat-hegy (ušato brdo), ta i danas se zove dio tog brijega Za-ušjak.

Iako je dakle šteta, što na Petrovom vrhu nikad nije postojao kakav stari grad (na kojem bi mogli instalirati lokalnog samoukog letača) ipak se možemo nečim pohvaliti – crtežom tog nepostojećeg „grada“ iz čak 1878. godine (koji možete vidjeti u foto-galeriji).

A crkvicu svetog Petra (jer sigurno se u planinama nije gradila kakva velebna građevina), koja je vrlo vjerojatno nekada postojala na obroncima iznad današnjeg Daruvara, Miroslav Kuzle u monografiji Daruvara iz 1975. godine smješta u čak 1334. godinu i tadašnji popis katoličkih župa.

I zato daruvarski planinari s pravom slave katolički blagdan svetog Petra kao dan svog društva, kao davnu uspomenu na nekadašnju crkvicu, koja je tu negdje stajala i dala ime najprije brdu, zatim planinarskom društva, te planinarskom domu.

Šetala, čitala i fotografirala Vlatka Daněk

B Petrov vrh
Danas imamo photoshop (pa na fotografiji osvane i ono, čega zapravo nema) a nekada su tu funkciju imali ilustratori. Ovaj crtež potpisan sa Petrov vrh kod Daruvara objavljen je 1878 godine u knjizi Prirodni zemljopis Hrvatske u izdanju Matice hrvatske, u kojoj njezin autor Vjekoslav Klaić u cjelini prenosi legendu o „Ikaru s Petrova vrha“. Zanimljivo je da je na crtežu dosta točno rekonstruiran lokalitet koji i danas nosi naziv „Crkvine“ (nećete ga naći na googlemaps nego samo na planinarskim topografskim kartama) a nalazi se u sredini trokuta, čiji su vrhovi Petrov vrh, Pogani vrh i Pakra manastir. I dok je manastir (na crtežu dolje lijevo) dosta realno nacrtan, i „grad“ i crkva „svetog Petra“ su čista imaginacija crtača, čije ime nije zabilježeno. (Da ne bi bilo zabune, za one koji uvodni tekst čitaju napreskokce – nekakva crkva je vjerojatno nekada davno negdje tamo i postojala, ali utvrđeni grad na Petrovom vrhu je čista legenda.)
C1
Do planinarskog doma na Petrovom vrhu vodi devet kilometara duga asfaltirana cesta. Nažalost, put nije u najboljem stanju a prije posljednjeg uspona uređeno je parkiralište, koje služi za veća događanja. Pogled na dom s prilazne ceste zaklanjaju borovi, pa je ova fotografija snimljena sa makadamskog puta, koji se prije Petrovog vrha odvaja lijevo i vodi za Pogani vrh.
C2
Na prosjeci desno od doma uređena je skijaška staza a postoji i vučnica. U godinama kada to vremenske prilike dozvole za snježnih vikenda ovamo stižu skijaši ne samo iz Daruvara i okolice već i iz Bjelovara te Požege i drugih mjesta.
C3
Ljeti je vrlo ugodno sjesti za drvene stolove i klupe, koje se nalaze iznad doma, tik do šume. Ako se najavite, planinari će vam omogućiti i pristup velikoj „pečenjarnici“ s nekoliko velikih uređenih roštilja (na slici desno). Na livadi se nalazi i nekoliko dječjih klackalica i ljuljački.
C4
Iako u blizini doma postoji izvor pitke vode, nije označen i nije ga jednostavno naći, pa budući da je dom trenutno bez domara (te kada u njemu nema dežurnih planinara, zaključan) računajte s tim i ako idete preko tjedna, svakako ponesite sa sobom ne samo jelo nego i vodu za piće. Postoji još jedan izvor pitke vode u blizini doma, ali on je kaptiran i iz njega se crpi voda za vodovodni sistem u domu.
C5
Od planinarskog doma vodi nekoliko označenih planinarskih staza, ali čak i ako niste ljubitelj dugih pješačenja, nemojte propustiti šetnju do samog Petrovog vrha, koji se nalazi na vrhu skijaške staze.
D1
Do njega vodi dobro označena staza lijepom bukovom šumom, koja će vas ubrzo dovesti ispod dva brda – ako skrenete lijevo popet ćete se do radijskog odašiljača (odavde je u jesen, kada opadne lišće lijep pogled na sela u okolici Daruvar) a desno će vas uspon dovesti na sam Petrov vrh…
D2
… i evo ga, najviša kota ponad Daruvara, 614 metara nadmorske visine. Na jednom od betonskih postolja nekadašnje piramide nalazi se uzidan planinarski žig Petrovog vrha.
D3
Još nekoliko koraka dijeli vas od pogleda na skijašku stazu odozgor i planinske vrhunce u okolici. Ako vam strmina ne predstavlja problem, nazad do doma se možete spustiti po skijaškoj stazi. Ova je fotografija snimljena dva dana prije proslave Petrova na Petrovom vrhu (zato na stazi možete uočiti i složeni krijes, koji su planinari već pripremili). To je uvijek zadnja prilika da se skijaše staze uberu zadnje ovogodišnje šumske jagode, koje rastu skrivene u travi (to su iste one, sočne i crvene i mirisne i pune arome sa uvodne fotografije).
E1
Ako vam ostane snage kada se vratite do doma, spustite se do makadamskog puta i prošećite njime.
E2
Na koju god stranu se zaputite (on se ubrzo račva na lijevo i desno) pred vama će na okukama „puknuti“ lijep pogled na siluete okolnih planina.
E3
..a ako ne držite nos suviše visoko, i znate dobro gledati i pod noge, možete vidjeti različite male šumske stanovnike, jer (naravno) one veće držat će se od vas na pristojnoj udaljenosti.
Prethodna O svetoj vodi Vranjevinskoj
Sljedeća Tri nova početka za dom na Petrovom vrhu

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close