O kupoli, simbolu grada

Vjerojatno vam se to već dogodilo, dođu vam u posjet rođaci ili prijatelji koje rijetko viđate i nakon obilnog ručka svi zaključite kako je vrijeme za malu šetnju i upoznavanje Daruvara. I naravno, kamo ćete sa svojim dragim gostima neko u – park. Jer, ruku na srce, centar našeg grada nije posebno upečatljiv, crkve nam nisu velebne, ni pune značajnih umjetnina a dvorac malo izvan ruke. Zato je park uvijek tu i uvijek je lijep – ljeti zelen i pun svježine, u jesen i proljeće pun boja, u zimskim snježnim noćima prožet mističnom energijom.

A najupadljivija zgrada u parku i nezamjenjivi simbol Daruvara je Centralno blatno kupalište. Sigurno ni jedan turist nije prošao kroz naš grad da nije vidio a najčešće se i fotografirao ispred prepoznatljive kupole, pa tu zastajemo i mi. Mnogi neupućeni zovu ovu zgradu „turske kupke“, što je posve krivo, jer s Turcima ova zgrada nema apsolutno ništa. Osim krasne urbane legende.

Urbane legende su one zgodne, slikovite pričice koje se prepričavaju generacijama ali nažalost bez ikakvih uporišta u stvarnoj povijesti…

Tako otprilike mi je jednom (a bilo je to dobrano prije četvrt stoljeća u prošlom stoljeću) objasnio profesor Josip Matušek, koji je zapravo bio profesor češkog jezika a čiji je veliki hobi bila povijest. Svojevremeno mi je dosta pomagao u traženju ilustracija uz tekstove o prošlosti Daruvara, a usput sam često „fasovala“ i pokoju zanimljivu priču, pa tako i ovu:

Kada je početkom 20. stoljeća stara drvena zgrada blatnih kupki postala pretijesna za sve one koji su se u Daruvar dolaziti liječiti, uprava kupališta je odlučila, da je vrijeme, da se sagradi veća i čvršća zgrada. I kao što se to radi danas, kada se u novinama raspisuje natječaj za najpovoljnijeg izvođača radova i tada su dali „anonsu u novine“. Najjeftiniji su se pokazali makedonski zidari, koji su došli u Daruvar i ovdje sazidali jedino što su znali – turske kupke…

Tako nekako mi je onomad ispričao ovaj dugogodišnji direktor Jednote i slatko se pri tom smijao, jer – istina je zapravo posve drugačija (i prozaična).

Kako je sam Matušek napisao u posve prvoj Monografiji Daruvara (iz 1975. godine), a koji odonda citiraju svi suvremeni istraživači povijesti: „centralnu kupku u pseudomaurskom stilu sagradio 1910. arhitekt Amadeo Carnelutti“. Današnji svemogući internet kaže, da je zagrebačka građevinska tvrtka Carnelutti bila u ono vrijeme vrlo tražena i da je sagradila više od dvije stotine građevina, osobito u manjim mjestima.

Objašnjenje zašto zgrada izgleda „turski“ daje Daruvarčanin sa stalnim mjestom boravka i rada u Brnu, arhitekt Miloslav Sohr: „Ova eklecistička građevina osobitog arhitektonskom izraza u maurskom stilu pripada pravcu ugarske arhitekture inspirirane egzotičnim oblicima, osobito popularnim na prijelazu stoljeća“, čitamo u njegovoj knjizi Daruvar, urbanističko-graditeljski razvoj grada.

Ništa, dakle, novog pod suncem, ovaj romantičarski objekt istočnjačkih oblika imao je prije svega propagandnu funkciju – privući u „kupke“ što više posjetilaca i tu ulogu vrlo uspješno puni više od stotinu godina a tako će biti i ubuduće. Kako doznajemo od direktora Daruvarskih toplica Marcela Medaka, prije nekoliko mjeseci temeljito obnovljen vanjski plašt blatnih kupki (a prema naputcima konzervatora) najava je planova da do 2020. godine cijele blatne kupke služe zdravstvenom turizmu – najvjerojatnije kao welness cestar.

I za sam kraj ove naše prve šetnje Daruvarom, dvije napomene – prolistajte pripremljenu fotogaleriju, neke zanimljive podatke naći ćete i tamo, te ako i sami imate koju zanimljivu obiteljsku fotografiju uslikanu „ispred kupki“ (što starija to bolja), pošaljite. Rado ćemo je objaviti jer o kupoli ima se još što reći. Ali o tome idući puta.

1
Na mjestu današnje zgrade do 1910. godine je stajala Anina blatna kupka, nazvana vjerojatnije po kćeri Julija Jankovića.

 

2
Na razglednicama iz svih vremenskih razdoblja nalazimo ovu zgradu – evo nekih… obratite pozornost, kako se mijenjalo uređenje zelenih otoka ispred zgrade. Ova je razglednica iz 1912. …

 

b - Razglednica iz 1923 godine
…a ova iz 1923. godine

 

Primc
Fotografija iz arhiva daruvarskog Fotokluba – snimio Ernest Primc prije 1940. godine

 

Foto Portfolio
Lijepa u svako godišnje doba …

 

6
„To jedna od najzanimljivijih eklekcističkih građevina u Hrvatskoj“, piše arhitekt Miloslav Sohr i upozorava na „asimetriju na pročelju – tri samostalna prozora nelogični su ritam, vjerojatno uvjetovan pregradnjom prvobitne Anine blatne kupke“

Šetala i pisala Vlatka Daněk

Prethodna Bastajski sarkofag
Sljedeća Vas diatretum Daruvarense

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close