O blatu, kojeg nema

Ako ste pričom o „turskim kupkama, koje to nisu“ (što smo je ispričali u prošlom nastavku) dovoljno zaintrigirali i nasmijali svoje goste da podnesu još koju porciju daruvarskih povijesnih sitnica, a, naravno, nakon što ste se svi zajedno dovoljno puta ovjekovječili ispred zapadnog, najpoznatijeg pročelja blatnih kupki, povedite svoje goste iza ugla, do južnog pročelja. Ovu vizuru od svibnja do listopada uokviruje bujno zelenilo i to tako dobro, da neopreznom šetaču lagano promakne, što je prava šteta.

Dakle, ako sa svojim gostima dođete u ovo doba godine, kada blatne kupke okružuju gole grane okolnog drveća i dovoljno se udaljite stazom, koja vodi okomito od zgrade, dobro ćete vidjeti kako ulazna vrata, tako veliki plavi natpis Centralno blatno kupalište. Vrlo je lijep pogled na zgradu s ove strane kad padne snijeg a ovog je Božića vladao pravi američki ugođaj. Ta je atrakcija ove zime dobrano popularizirala ovu zgradu, što je dobro. Za razliku od doba mojeg djetinjstva, danas vrlo malo šetača zalazi u ovaj krajnji južni dio kupališnog parka – na radost parova koji ovdje u vrijeme od kraja nastave do polaska autobusa s autobusne stanice ili neminovnog odlaska kući, vrlo rado sjede poluskriveni pod trijemom blatnih kupki. Naravno, posljedica je to toga, što ovdje više nema nekadašnjega „starog dijela hotela“, ali o tome više neki drugi put.

Svojim gostima skrenite još jednom pozornost na kupolu, koja je zapravo sastavljena od osam dijelova i završava svjetlarnikom. Danas ta kupola ima pomalo spljošten, lukovičast izgled, a takav je i svjetlarnik, no nije uvijek bilo tako. Najbolje to vidimo na starim razglednicama. Na početku dvadesetog stoljeća kupola je malo „mršavija“ a u nekim popravcima nije baš najljepše prošao ni svjetlarnik, ali jednu zaista zanimljivu fotografiju nalazimo u knjizi daruvarskog foto-kluba (izašla 2010. godine u povodu 70. obljetnice kluba). Na njoj je Vlado Daněk, jedan od vrlo aktivnih posljeratnih članova kluba ovjekovječio događaj, koji je davno potonuo u zaborav, kada se kupola jedne zime pod težinom snijega jednostavno srušila. Prema njegovom sjećanju, fotografija je nastala oko 1950. godine – vjerojatno ne kasnije od 1951. godine. Prema knjizi arhitekta Miloslava Sohra, zadnji građevinski radovi na kupoli rađeni su oko 1970. i od onda naša slavna kupola izgleda ovako kao danas.

Ponukani vašim pričama, vaši gosti će vas sigurno pitati da li se može unutra, u kupalište. Kada odgovorite da se nažalost ne može, sigurno će vas pitati kako to izgleda unutra, a vi recite:

Vrlo lijepo, ugodno i zaista egzotično. Točno ispod kupole nalazi se okrugli bazen u koji se silazi po nekoliko stepenica i koji – nema dna. To jest, dno je mulj iz kojeg tu i tamo isplivavaju mjehuri zraka i pokazuju, da ovdje voda posve prirodno izvire iz zemlje i puni bazen oko kojeg je sagrađen zid na kojem stoji kupola. Oko cijelog bazena ide hodnik, koji je vodio u manje sobe, gdje su se do prije Domovinskog rata provodile galvanoterapija, hidromasaža i druge terapije. Drvene stepenice u istočnjačkom stilu vodile su do polukata, gdje su bile sobe s krevetima za odležavanje i gdje su se mogli „odpariti“ i odmoriti prije izlaska van.

„Bilo je tu vrlo lijepo i ugodno raditi“, rekle su nam Đurđa Radojević i Nina Šangut, koje već više od trideset godina rade u lječilišnom odjelu Daruvarskih toplica, s kojima smo obišli zgradu, što je od Domovinskog rata izvan funkcije. Doznali smo i da su današnji gosti zahtjevniji i da više znaju, a naše dvije sugovornice pomogle su nam odgovoriti na slijedeće često pitanje radoznalih turista, koje postavljaju kad pročitaju natpis Centralno blatno kupalište na južnoj fasadi: a gdje je tu blato?

Odgovor je – danas ga nema. U vrijeme, kad su naše sugovornice počinjale raditi, gosti su oblagani ljekovitim blatom u susjednom Ivanovom domu (srušenom u Domovinskom ratu), ali se sjećaju pričanja jedne starije radnice (koja više nije živa) da su blatne kupke bile u malom polukružnom bazenu prigrađenom sa sjeverne strane zgrade. Bio je to također bazenčić „bez dna“, to jest cijeli pun blata u koji su gosti jednostavno sjedali i sami se oblagali.

Naravno, odmah možete potražiti taj polukružni dodatak sa sjeverne strane a kad već obilazite istočne rundele, skrenite svojim gostima pozornost na stabla banana. Nisu ona novost u kupališnom parku – pogledajte stare razglednice i vidjet ćete da su ona bila u modi i traženi dodatak uređenih gredica i prije stotinu godinu.

Ništa novog pod suncem, nasmijali bi se i rekli oni s malo više godina, a mi predlažemo da prolistate našu foto-galeriju i, ako imate koga u obitelji koji dobro pamti, pitajte: Znaš li ti bako/djede/prastriče, koje godine se ono srušila kupola… Ako imate koju dobru fotografiju pošaljite, rado ćemo je objaviti.

Šetala i pisala Vlatka Daněk

b
Ovako je kupola izgledala početkom 20. stoljeća…
c
… a ovako kasnije – može li netko pomoći odgonetnuti, koje godine?
d
Na fotografiji Vlade Daněka vidimo, kako je to izgledalo kada se oko 1950. kupola srušila
e
Zimska idila…
f
… na ispračaju stare 2015. i dočeku nove 2016. godine
g
Obnovljena fasada vratila je simbolu Daruvara stari sjaj
h
Desno se vidi polukružni bazenčić u kojem je prvobitno bila blatna kupka. Lijevo, tamo gdje je mala četverokutna dogradnja, prije prošlogodišnje obnove stajala je puno veča. Bila je to manja sportska dvorana u kojoj su pacienti vježbali.
i
Ukras kupališnog parka – Centralne blatne kupke

 

Prethodna Vranjevina
Sljedeća Istina o Tužnoj Mari

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close