Miroslav Gjurin (1919. – 2004.)

Rođen u Sarajevu gdje je završio gimnaziju, a Školu za tjelesnu kulturu u Zagrebu. Prvi posao dobiva u Osijeku, a 1947. dolazi u Daruvar gdje do odlaska u mirovinu radi kao nastavnik u osnovnoj školi.

Odmah po dolasku u Daruvar upoznao je ljude iz Fotokluba Daruvar i uključio se u njegov rad. Kao strastveni ljubitelj planinarenja ovjekovječio je cijeli proces gradnje daruvarskog planinarskog doma kao i sve prirodne ljepote u okolici Daruvara.

Jedan od značajnijih uspjeha Fotokluba Daruvar iz tog doba bilo je organiziranje početničkih tečajeva u osnovnim i srednjim školama. Kao nastavnik tjelesnog i tehničkog odgoja u osnovnoj školi vodio je fotografske sekcije učenika sve do mirovine 1984. godine.

Posebno je bio ponosan što je prve poduke iz fotografije dao i svom tadašnjem učeniku, a danas poznatom fotografu i reporteru Toniju Hnojčiku. Umirovljeni prosvjetni djelatnik Miroslav Gjurin kojeg su sugrađani cijenili kao veterana u mnogim disciplinama – u ferijalnom pokretu, u skijanju, biciklizmu, planinarenju, fotografiji.

U sportu, u kojem je djelovao godinama, bio je svestran te je mnogim sportašima također dao osnove za bavljenje sportom, posebno u nogometu i rukometu. Tada nije bilo dvorane, a kada se trebala graditi dvorana osnovne škole, sudjelovao je u izboru projekta i u opremanju spravama i rekvizitima.

 S ona svoja dva stara  fotoaparata prošao je sve svoje planinarske putove na kojima je zabilježio brojne sjajne prizore. Imao je i kameru na mijeh, sa smotanim filmom, koja ga je pratila sve do 1954. godine i znamenite biciklističke turneje po Europi u ljeto te godine sa partnerom bravarom Antunom Matoušekom, put koji je trajao 40 dana, a prošli su četiri i pol tisuće kilometara, do Pariza i natrag, preko Italije, Švicarske, Njemačke i Austrije.

Pored planinara postojala je u Daruvaru i grupa članova Ferijalnog saveza koja je one godine kada je M. Gjurin otišao u mirovinu organizirala trodnevno splavarenje Drinom. Kao nekadašnji aktivan ferijalac pridružio im se, što je za obje strane bilo vrlo intrigantno i upečatljivo iskustvo, a doživljaj je bio prekrasan. Usporedno s ferijalcima planinarenjem su se bavili i izviđači. I tu je M. Gjurin pomogao u formiranju gradske grupe izviđača koji su jedno vrijeme jako lijepo radili, te su jednom prilikom otišli iz Daruvara pješke do Zvečeva priredivši uistinu zanimljiv izlet.

Kao planinar obišao je sve planine od Triglava do Šar planine, a propješačio je sve slavonske vrhove. Kad je došao u Daruvar, planinarsko društvo nije bilo aktivno, upravo je pokrenuta inicijativa njegova obnavljanja, pa je većinu obilazaka daruvarske okolice poduzimao sam. Po apsolviranju daruvarskog kraja krenuo je i dalje, a pošto je bio oduševljeni biciklist, puno toga obišao je biciklom – Petrov vrh, Vrani kamen, Ljutoč, Zvečevo, Papuk – sve se to moglo obići biciklom. Planinarsko društvo Petrov vrh u Daruvaru osnovano je 1951. godine i Miroslav Gjurin bio je među njegovim osnivačima.

Bicikl po kojem je bio poznat u cijelom gradu i koji je vozio skoro do zadnjega dana kupio je 1939. godine od svoje prve plaće. Kad je njegov vlasnik proslavio 80. rođendan, bicikl je proslavio šezdeseti. Sam ga je održavao pošto je mehanizam bio jednostavan.

Jednom tjedno biciklom je išao u Lipovac po deset litara mlijeka. Spavao je kraj otvorenog prozora i ljeti i zimi, i to čitav život, a oduvijek je, kaže, znao živjeti u prirodi i uživati u njoj.Bio je Miroslav Gjurin i aktivan skijaš, a 1986. godine upravo na njegovu inicijativu planinarsko društvo Petrov vrh počelo je uređivati skijaške terene na Petrovom vrhu i graditi stazu s vučnicom.

Odlaskom u mirovinu dobio je angažman u Kranjskoj Gori, gdje je u dječjem odmaralištu radio kao skijaški učitelj djece od 4 do 5 godina.