Od Kiosk-kavane do sale za svečane prigode

Žurnim korakom danas ćemo proći kratak put od Ivanovog vrela (gdje ste svoje goste frapirali pričom o rimskom Daruvar) do Terase, najboljeg mjesta za prvu stanku u našoj, sada već deset nastavaka dugoj šetnji kupališnim parkom, začinjenu obilatim zastajkivanjem i objašnjavanjem.

Ovo je vila Arkadija a o rundelama s cvijećem malo kasnije…

…pokažete rukom desno i lijevo i nastavite popločanom stazom koja se nikako ne uklapa u okolicu, ali (moram priznati) zaista služi svrsi. Koriste je ne samo rekonvalescenti koji hodaju po parku s raznim štakama i hodalicama, nego i turisti, koji dolaze s ključevima u ruci i s parkirališta vuku svoje kofere na kotačiće do hotelske depandanse. Kažu da iz nedavno renoviranih potkrovnih soba Arcadije puca apsolutno najljepši pogled na daruvarske kupke i park i da bi takav u Dubrovniku dodatno naplatili (ali eto, Daruvar nije Dubrovnik.)

A ovo je Terasa, najljepša sala za svečane prigode u cijeloj županiji…

…recite gostima, dok vani pod suncobranima tražite zaklon od jarkog sunca ili se unutra sklanjate od vjetra koji fijuče, i snijega koji propaduje. Tada ih odmah možete povesti pod krasni vitraž a kada mu se dosta nadivite, možete sjesti i uživati u neupitnoj ljepoti ovog objekta.

Vrlo je tražen za sve vrste slavlja – ovog maja će, po riječima tamo zaposlenih, srušiti sve rekorde – od trideset dana, dvadeset večeri ovdje će se veseliti maturanti i oni koji slave obljetnicu mature, uzvanici na krstitkama i svadbama, koje su ovdje zaista lijepe. Uz suvremene dekoracije i cvjetne aranžmane, za koje se pobrinu Daruvarske toplice ovaj prostor zaista izgleda svjetski. Zato nije čudno što Terasu za svadbu morate rezervirati i godinu dana unaprijed i što gosti koji na njima budu (a danas gotovo nema daruvarsko-daruvarskih svadbi, većinom je samo jedan član para iz našeg grada) šire o njenoj ljepoti glas daleko i široko.

Mi koji ovdje živimo  znamo i onu drugu stranu medalje, da su stolovi nekadašnje perjanice Kupališnog lječilišta izvan tih prigoda uvijek i neutješno prazne. Svako dopodne u tjednu, svako popodne, svaku večer bez zakazanog slavlja.

Kiosk-kavana, kako su je nazivali u počecima kada je sagrađena na prijelomu 19. i 20. stoljeća bila je tipična kavana bečkog tipa. Tu se odvijao sav društveni kupališni život, tu su se badegesti susretali, ispijali kave, čitali novine na drvenim stalcima. Staklo, koje je najprije zatvaralo trijem, kasnije je uklonjeno (čitamo uz mnoštvo drugih podataka o toj građevini u knjizi arhitekta Miloslava Sohra o Daruvaru) i dobiven je otvoren i ugodan prostor u kojem vam se činilo da ste dio okolnog parka. I tako je to trajalo, skoro pa stoljeće.

Grane vrlo nagnutih platana dopirale su skoro pa do stolova , njihovo široko lišće zaštitnički je grlilo terasu od svih vremenskih uvjeta. Kako je samo bilo lijepo gledati kako pred ljetni pljusak konobari žurno skupljaju kockate zelene stolnjake ispod kojih se tada ukazuju zelene drvene letvice  prišarafljene na aluminijsku osnovu, a sve čini par sa istim takvim stolicama i košaricama,  koje vise s vrha stupova i iz kojih se spuštaju cvjetne glavice (ako se dobro sjećam) fuksija.

Ah da, bila su to druga vremena, kraj 20. stoljeća, kad je bilo normalno da šahovski klub drži svoje table ispod šanka i njegovi članovi igraju svako popodne partije pod vedrim nebom, kada su poruke umjesto mobitela prenosili konobari pa ste, kad ste teti Jelici rekli, da kaže ostalima, da se karta kod toga i toga, mogli biti sigurni, da će svi biti obaviješteni. Terasa je tada živjela i daruvarskim društvenim životom a danas je to veliki i lijep prostor ali hladan i sterilan.

U večerima kada ste jedini gost dovoljno je malo pritvoriti vjeđe u ionako dobranom polumraku velike prazne sale, i odmah će do vas doprijeti žagor života prošlog stoljeća koji buja u danas nepostojećim separeima, u kojem bogata klijentela karta za ozbiljan novac.

Eh, koliko noći sam samo proveo u tim separeima I za jednu jedinu noć zakartao ono, što bi radnik u ciglani zaradio za cijeli mjesec…

…znao je prisjećati se, s onim svojim karakterističnim blagim osmjehom na licu, Slobodan Jovanović, posljednji od porodice koja je između dva svjetska rata bila vlasnik Kupališta, a koji je u Daruvaru živio. I nikad ga niste mogli čuli, da se tuži i žali što je novi poredak nakon II. svjetskog rata Jovanovićima dekretom oduzeo ne samo kupke, nego i sve drugo.

U Domovinskom ratu granate su ozbiljno oštetile krov Terase, ali još više mu je naštetio nepravovremeni popravak. Zato je i dobivena dozvola da se taj zaštićeni objekt sruši i na njegovom mjestu sagradi novi koji izvana doduše podsjeća na staru zgradu, ali unutra je nešto posve drugo – velika sala za svečane prigode.

Terasa je tako dobila blještavo ruho, ali je izgubila dušu. Bogomdani prostor danas je tek krasna kulisa dočeka novih godina na koje se poteže put iz Zagreba i Bjelovara, proslava ovog i onog u kojima  – na čuđenje mnogih – nema točenog piva. Iako bi ga konobari iz sto metara udaljene pivovare komotno mogli donositi i u – kanticama.

Hoćete o svemu tome pričati svojim gostima ili tek uživati u sladoledu i (flaširanom) pivu, dok na našoj Terasi odmarate noge pred nastavak šetnje, ostaje na vama.

Ja ću s vama podijeliti još samo sjećanje na mnoge važne glave, koje su ovdje objedovale, predsjednici i premijeri i sva sila druge važne svite. I nikada, baš nikada nas lokalne novinare u tim prigodama nitko nije legitimirao, pitao za iskaznice i tko smo. To što hopsamo okolo s fotoapartom i blokom u ruci bilo je za sve bodygarde ovog svijeta znak, da samo radimo svoj posao.

Kad prođe službeni dio, lijepo vas zamole da izađete, jer će sada ručak, a nije zgodno da predsjednika države slikate s čašom u ruci. Kada završe, pozvat ćemo vas, kažu i tako i urade. A vi se, makar ste lokalni novinar osjećate kao čovjek. Jer, kada prođu izbori i u lokalne fotelje zasjednu novi ljudi, nerijetko vam, kada telefonirate i želite neku informaciju na brzinu, poruče – da se kod tajnice najprije najavite…

Pila kavu i sjećala se Vlatka Daněk

B
Sagrađena je u romantičarskom stilu u godinama na prijelazu u 20. stoljeće po uzoru na ladanjske drvene građevine (obratite pažnju na krasne stepenice koje su na nju vodile iz parka). Širila je osobitu atmosferu, koja je privlačila mnoštvo gostiju, čitamo o nekadašnjoj Kiosk-kavani, preteči današnjeg restorana Terasa u knjizi Daruvar Urbanističko-graditeljski razvoj grad ….
C - Arcadia
… arhitekta Miloslava Sohra: Bila je tipičan kupališni restoran s jednim dijelom osmišljenim kao otvoreni vrt, koji se neposredno vezao na kupališni perivoj. Vila Arcadia, koja se nalazi odmah naslonjena na nju, nastala je prije I. svjetskog rata temeljitom rekonstrukcijom prijašnjeg smještajnog objekta, koji se zvao Liviaheim.
D1A
Tom prilikom Arkadija je dobila svoj neobarokno-secesijski izgled, što se dobro vidi na ovoj staroj razglednici. Ljepota ove zgrade ovdje dolazi do većeg izražaja, jer je tada Vila Arcadia bila samostalni objekt, udaljen kojih dvadesetak metara od Ivanovog doma, gdje su se nalazile kade i bazeni za kupanje.
D1B
Na ovoj razglednici, to je još bolje vidljivo… (Obratite pažnju na arkade u prizemlju, koje još nisu zatvorene drvenim prozorima, to nam govori, da je to starija razglednica od prethodne.)
D2
Zbog bolje komocije kupališnih gostiju, kako bi i po hladnom i kišnom vremenu mogli suhih nogu preči iz svojih soba u Arcadii, na terapije u Ivanov dom, sredinom dvadesetog stoljeća izrastao je svojevrsni „most“ između tih dviju zgrada. Vidite ga u donjem lijevog uglu razglednice, bila je to lagana konstrukcija od stakla i aluminija u visini prvog kata zgrada a nosili su je željezni stupovi. Daruvarčani su je zvali „šinobus“ jer je zaista ličila na tada moderni i popularni motorni vlak.
D3
U zadnjoj rekonstrukciji Arcadia je temeljito i vjerno rekonstruirana. Tom prilikom „šinobus“ je izvana dobio primjereno novo ruho, pa danas neupućeni šetač teško prepoznaje, da se ne radi o originalnom dijelu Arcadie. Tom prilikom zazidani su i prostori između nosećih stupova „šinobusa“ i zgrada, pa je danas između Arcadie i Ivanovog doma ostao samo uski pješački prolaz
D4
Vizualno jako zanimljiv objekt Arcadie najbolje je odražavana povijesna građevina u kupališnom perivoju. U zadnjoj rekonstrukciji uređeno je potkrovlje, koje je dobilo prozore….
D5
… s kojih, kažu, „puca“ najljepši pogled na daruvarski kupališni park.
E1
Terasa je dobila ime po karakterističnom širokom trijemu (ispred kojeg je bio i nenatkriven dio terase), koji se proteže duž cijele građevine a noše ga drveni dekorirani stupovi…
E2 poslana 1930
.. sa kojih su uvijek visjele tegle sa cvijećem. Terasa je svojevremeno bila važno okupljalište ne samo za kupališne goste, nego i za Daruvarčane.
F1
Nakon Domovinskog rata umjesto stare Terase izrasla je nova građevina. Naoko je jednaka, jer su drveni stupovi vjerne replike ali unutrašnjost ima potpuno novu unutarnju koncepciju…
F2 zelenilo
…porušeni su separei, da bi se dobila veća sala a zbog toga je ostakljen i bivši trijem, koji je također postao dio velikog i lijepog ali neosobnog prostora.
F3
Najljepši dio „nove“ Terase su vrlo lijepi rekonstruirani vitraži, daju malo atmosfere u ovaj reprezentativan ali pomalo hladan prostor, koji „bljesne“, tek kada ga popuni mnoštvo ljudi na kakvoj svečanoj prigodi.
F4
„Nova“ Terasa je uvećanih gabarita, pa tako sada vanjska terasa više „ulazi“ u prostor šetnice, nestale su i one lijepe zavojite stepenice a budući da više nema trijema, goste od sunca većim dijelom godine štite suncobrani, koji čine nevidljivi onaj najljepši dio Terase – drvene stupove…
F5
…zato je Terasa na slikama najljepša u zimskom dijelu godine…
F6
…ili kad njenu ljepotu istakne bjelina snježnog pokrivača.
G1
I za kraj, ovako je mala okrugla terasica na našoj Terasi izgleda oko 1960 godine prošlog stoljeća a na fotografiji Vlade Daněka, člana tadašnjeg Foto kluba Daruvar…
G2
.. .a ovako je isto mjesto izgledalo 2007 godine, fotografiju je snimila Marijana Kapetanović a nastala je u sklopu projekta Foto Film kluba Daruvar Vrijeme teče, kojim je tada obilježeno sedmo desetljeće uspješnog rada i postojanja kluba, čije su članica bile i djevojke koje vidite na slici.
Prethodna Kako je antička posuda dobila nogu
Sljedeća Galebovi s Toplice

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close