Kamena ploča u dvorcu

Davne 1842. godine u Velikim Bastajima kod Daruvara iskopana je ploča s uklesanim latinskim heksametrima načinjena je od sivoplavkastog vapnenca koju je grof Julije Janković dao uzidati u svom dvorcu. Gornji je desni ugao uništen i nadomješten žbukom, a uzidana je tako da manjkaju dva posljednja već prije oštećena i nečitka, ali prigodom prvoga prepisivanja u 19. st. barem vidljiva retka. Bez obzira na oštećenost i nečitkost posljednjih dvaju redaka koji su se nekada razabirali, sadržaj drugog dijela teksta daje naslutiti da bi to mogao biti i kraj pjesme, jer je temeljna misao o Kristovoj žrtvi i otkupljenju jasno uobličena.

Tekst koji se danas čita na uzidanoj ploči u dvorcu Janković u Daruvaru, nadopunjenog posljednjim recima:

TARTAREIS RVPTVS FORNACIBVSIMPLICAT OMNEM
PERPETVVM VITAE QVONDAMDATVMNVNC RAPITACRIS
AETERNVMPOENIS FACTVMPRO CRIMINE FLAMMA
HIC SIMILINATOSMERITISPRO TALIBVSIGNI
ANTE OBITVM GENVIT PERITVROS TABE PARENTVM
DONEC CVRA DEVMMISERANDICEPITETATRO
NVNC TVLITEHTIO SIMVLACRVM PENDERE SEMPER
POENASINDIGNE SWM ET PREMINOCTE MALIGNA
NAMDOMINVMPVRO VELAMINE SEMPER AMICTVM
ADQVEINMORTALEM CAELIQVE REGIONIBVS VSVM
ETCVLPA VACVVMPORTANTEMINSIGNIA NATVM
CVNCTA PATRIS PRESSIS HVMANO CRIMINE MEMBRIS
INDVITETNVLLIORSO SICFASPROMERE VERBVM
HVNC VMQVAMPECCASSE DEVM TAMEN OMNIA MAGNVS
ALTERIVS DELICTA TVLIT SIC CORPORE SVMPTO
DEMISSVS CAELO TERRASPETITHAVTSECVSARTVS
INDVITHVMANOS QVA VT TELLVS FERRE VALEBIT
MEMBRORVMMEDITANTEDEVMDE VISCERE…

Prijevod glasi: Vatra koja bukti iz peći Tartara obuhvaća ga cijelog, njega kojemu je nekoć dan vječni život. A sada ga grabi oštar plamen i kažnjen je vječnom kaznom radi zločina. On je prije smrti rodio sinove koji će radi takvih grijeha propasti u sličnoj vatri, sve dok se Bog nije smilovao i dopustio da sada njegov lik crnom propašću vječno i sramotno plaća kaznu i da bude pritisnut zlokobnom noći. Naime, pojavio se Gospodin uvijek odjeven u čistu odjeću, besmrtan, koji je boravio na nebu, lišen grijeha, koji nosi sva znamenja oca i čiji su udovi pritisnuti ljudskim grijehom. I ni za koga koji ima takav početak ne može se reći daje ikada zgriješio. Ali je taj Bog ipak velik podnio sve grijehe drugih. Tako je, uzevši tijelo, poslan s neba došao na zemlju i tako poprimio ljudski lik da bi zemlja mogla nositi…

Tekst je isklesan u najboljoj kasnoantičkoj tradiciji elegantne aktuarne kapitale. Izdužena stiješnjena slova nanizana u 18 međusobno jednako razdvojenih redova iste su visine (4 cm) i teku u neprekinutom slijedu bez razmaka među riječima ili pak znakova za njihovo razdvajanje, kao i bez ligatura u okviru pojedinih riječi. Jednaki oblici naznačenih slova, uz druge epigrafičke osobine teksta, susreću se u kasnoantičkoj i ranokršćanskoj epigrafiji 3-5. st. poslije Krista.