prevnext
Menu

Kako su privatizirali Podborje

Kako su privatizirali Podborje

Povijest je učiteljica života kaže stara poslovica (Historia est mater studiorum, sjećate se vi, koje je latinski, što u gimnaziji, što u COUO pa opet u gimnaziji više od četrdeset godina učila profesorica Pilat?). No, što sam zrelija (nekako mi je nezgodno napisati starija), vidim, da i život može štošta dodati toj povijesti. Naročito ako imate neke veze s turistima, jer eto, od doba kada je sapunica o Sulejmanu žarila i palila našim TV ekranima nemam nikakvih problema zadržati pažnju svojih šetača, kada ih dovedem do daruvarskog dvorca. Uz park, to je drugo mjesto, koje neizostavno mora vidjeti svaki posjetitelj našeg grada.

Zato smo danas i mi ovdje i upravo pred dvorcem započinjemo ovo drugo poluvrijeme naših šetnji, jer tu je baš zgodno zastati i reći nešto o tome, kako i zašto je zapravo nastao Daruvar. I pojasniti, zašto Daruvar nije stari grad, iako su se na njegovim izvorima tople vode kupali još u predrimsko doba,  a u rimsko vrijeme tu je bio cijeli grad s forumom, hramovima,termalnim kupkama, vojnom posadom. Razlog je upravo Sulejman i sve one age i paše koji su na televiziji tako zgodno izgledali u svojim turbanima i opravama…

Naravno, u  realnosti je sve to malo drugačije izgledalo i, naravno, nije Sulejman a ni itko od likova spomenutih u seriji bio ikad ovdje (barem o tome nema nikakvih pisanim dokaza). Činjenica je međutim, da su turski konjanici jednom zaista jahali ulicama današnjeg Daruvara, jer čak dovde dopiralo je Osmansko Carstvo. Doduše, bio je to krajnji zapadni dio turske megadržave, jer granica s Austro-Ugarskom jedno je vrijeme bila rijeka Ilova – a ona je na svega 15 kilometara od Daruvara. Upravno i vojno sjedište ovdašnjeg sandžaka nalazilo se u Siraču, koji je, navodno, bila prava mala kasaba, sa svim potrebnim, pa tako i džamijom.

I dok prije ovi povijesni podaci nisu baš zanimali grupe turista koje sam vodila po Daruvaru, danas – baš zahvaljujući tv seriji – skoro svi odmah mogu zamisliti lake, dugonoge arapske konje s konjanicima kako jašu, recimo baš na prostoru gdje danas stoji dvorac, te načule uči za nastavak priče. Točno kao ja, kada mi ju je ispričao profesor Matušek a iako je odonda prošlo dvadeset godina i u Daruvaru izašlo nekoliko knjiga koje o ovim povijesnim vremenima pišu detaljnije, na kraju opet pričam ovu. Jer na slikovit i jednostavan način objašnjavaju nastanak Daruvara, a o tome se ovdje zapravo radi – da naš grad bude zanimljiv i drugima i da ga požele opet posjetiti.

Vratimo se dakle nastavku naše daruvarske turske sapunice, koja baš i nije bila neka vesela sapunica…

…kada je konačno opala Turska moć u Europi te se oni iz ovih krajeva morali povući iza rijeke Save u Bosnu i Hercegovinu, bili su zbog toga jako ljuti.  Zato su često na tim svojim lakim konjima prelazili Savu, upadali u sela, pljačkali i palili, te ako bi im se netko suprotstavio i ubijali. A kada su nesretni seljaci tu vijest dojavili u Bjelovar, gdje je pak bilo sjedište generalata, koji je trebao štititi ovo granično područje zvano Vojna krajina, ubrzo je uslijedila kontra ekspedicija. Austrougarski vojnici su pri „traženju“ turske vojske, koja se naravno davno već vratila preko Save, pohodili ta ista sela te tamo pojeli i popili sve ono što je Turcima promaklo. I tako jadnim ljudima nije preostalo ništa drugo, nego da se iz ovih nesigurnih krajeva jednostavno isele…

    …tako nekako ispričao mi je profesor Matušek, objašnjavajući mi mukotrpan nastanak našeg Daruvara. Bilo je to zapravo već drugo iseljavanje s područja između Papuka i Ilove za koje su Austrija i Turci dugo godina vodili mnoge bitke. Opustjela su tako i ona mala urbana naselja (Toplica, Podborje, Četvrtkovec) nastala na području današnjeg Daruvara još u srednjem vijeku. U zatečenu pustoš s Turcima dolazi i novo stanovništvo, pa tako ovdje niče posve novo naselje ali sa starim imenom Podborje. Ovo „Tursko Podborje“ arhitekt Miloslav Sohr smješta u zaleđe današnjeg dvorca i iz njega stanovništvo vjerojatno barem djelomično odlazi s Turcima.

Bilo je to vrijeme kada je Marija Terezija zaključila kako hitno treba cijeli novooslobođeni kraj dići na bolje ekonomske grane. Razlog je bio posve prozaičan – iz ovih pustih krajeva u carsku riznicu nisu imali odakle stizati porezi . I tako se Antunu Jankoviću, iškolovanom pečuškom filozofu i pravniku koji od 1756. radi u požeškoj županiji, najprije kao bilježnik, pa podžupan, pa na kraju i kao župan, ukaže prilika života. Da današnjim rječnikom privatizira – iliti, kako je zapisao Taube, „kupi od Carske komore za umjerenu sumu novaca“ posjede Pakrac, Sirač i Podborje. Je li to bilo 1760. ili 1763. izvori se baš ne slažu, ali to nije bitno, Antun Janković tako je stekao tri saborska glasa te titulu grofa.

A ostalo je povijest. Navodno je bolovao od reume i spas pronalazi u ljekovitim vodama tadašnjeg Podborja. Očito nije bio zadovoljan kvalitetom onodobnih bazena, jer na starim rimskim temeljima daje sagraditi novu zgradu – danas Antunovu kupku. Malo kasnije gradi u blizini toplih izvora svoj velebni dvorac a time udara temelje novovjekog grada koji dobiva ime Daruvar.

O tome svemu više idući put, za kraj tek sočna priča iz prve monografije Daruvara:  -U narodu je još dugo ostalo ime Podborje za Kupališno lječilište a interesantno je da je već 1908. tadašnja općinska uprava tražila promjenu imena Daruvar u „Darovar“, ali se od te promjene odustalo „jer se ime Daruvar tako uvriježilo, da bi od te promjene bilo više štete nego koristi“. Ali gradska općina ponovo je 1933. tražila promjenu imena Daruvar u Darovar ali Kraljevska banska uprava tadašnje Jugoslaviji to nije odobrila. „Nigdje nema traga o tome, da bi se ime toga prebivališta pisalo Darovar. Zato, kad se već neće ime ovoga prebivališta radikalno promijeniti u Podborje, onda je bolje da ono ostane i u buduće nepromijenjeno pod imenom Daruvar“.

Tražila i zapisala Vlatka Daněk

B1 - rimski

U rimsko vrijeme Daruvar se zvao Aquae Balissae i bio je to pravi uređeni grad s termama te mnogim građevinama, neku od njih krasila je i ova skulptura koja je danas pohranjena u dvorcu

B2

Iako čak i na službenim stranicama općine Sirač možete pročitati da je njihov Stari grad građen u tursko doba, to nije točno. To je samo narodno sjećanje na vremena kada je Tursko carstvo dopiralo do rijeke Ilove a Sirač bio upravno i vojno središte ovog dijela pograničnog kraja. Ovaj stari grad nastao je u srednjem vijeku, kada na prostoru današnjeg Daruvaru postoje čak tri trgovišta – Toplica, Četvrtkovac te Podborje…

B3

…gdje su se ona točno nalazila, danas je teško reći. U knjizi Miloslava Sohra čitamo da bi se trgovište Toplica jednako tako moglo nalaziti u današnjem centru ili na brežuljku tzv. Starom Slaviku, Podborje se smješta uz benediktinsku opatiju sv. Helene (po narodnoj predaji na brdu zvanom Gradina podno današnjeg Gornjeg Daruvara) a Četvrtkovac se navodno nalazio uz samostan sv. Ladislava (ma gdje se on nalazio, po nekim upravo na Gradini). Tursko-Austrijske borbe za ovaj dio Slavonije traju desetljećima, pa srednjevjekovne prethodnice današnjeg Daruvara prestaju postojati.

B4

Turci dovode novo stanovništvo i formiraju novo „tursko“ Podborje. Vodeći se komorskim zapisima da se ono nalazi na niskim brežuljcima (što isključuje Gornji Daruvar) na udaljenosti od oko 15 minuta hoda od izvora tople vode i ruševina tvrđave Podborje, arhitekt Sohr ga smješta u zaleđe današnjeg dvorca. Pri tome daje i vrlo logičan odgovor na često pitanje posjetilaca našeg grada, zašto se Donji Daruvar zove Donjim, kad je zapravo na brdu. Nakon što je ovo „tursko Podborje“ prestalo postojati, formirala su se u relativnoj blizini dva posebna sela Donje Podborje i Gornje Podborje. A kada je Janković preimenovao Podborje u Daruvar – tako su i sela postala Donji i Gornji Daruvar, iako su oba na brdima.

B5 - zamijeni, imaš bolju!!!

Ovo ulje na platnu čuva se u gradskom muzeju u Požegi i najstariji je portret nekog velikog župana požeške županije koji su tu stolovali. Na njemu je nepoznati barokni majstor ovjekovječio Antuna Jankovića u svečanoj odjeći župana koja se sastoji od bogato ukrašenog kaputa obrubljenog krznom, jednako je ukrašen i prsluk koji se vidi ispod kaputa, kao i bogati okovratnik košulje te ukrašeni križ koji visi na vrpci. U desnoj ruci vjerojatno drži šešir, u pozadini se vidi obiteljski grb sa ždralovima dok je na dnu slike latinski ispisano ime, titla i godine obavljanja službe u županiji Antuna Jankovića, čovjeka koji je kupio posjed Podborje i tu osnovao novovjeki grad Daruvar.

C1

Iako to danas nećete čuti često, stari Daruvarčani svoj su grad zaista zvali „Darovar“ (pa tako i moj djed rođen 1897. koji ga nije zvao nikako drugačije neko Darovar).

C2

Pripremajući ovaj tekst pročitala sam mnoge knjige o Daruvaru te našla mnogo različitih tvrdnji i cijelu zapetljanu zbrku oko imena. Tako Monografija iz 1985. bilježi i Dimickföd (Dimičkovina) za Gornji Daruvar te utvrdu Duvar (narodski Bor) u naselju zvanom Toplica. Monografija iz 1975. smješta gradinu Bor na stari Slavik, pa je slijedom toga trgovište Toplica zaista „pod Borom“ odnosno Podborje. Knjiga Daruvar u slici i rijeci pak navodi da je Četrvtkovac samo drugi naziv za Toplicu, u Sohrovoj knjizi nalazimo i burg Kuwar i Kajtazovac…

C3

Svim onim školarcima, koji pišu kojekakve radnje o postanku Daruvara zaista nije lako. Jedno je pak jasno, iako zaslugom tople vode ima vrlo drevne korijene, Daruvar je posve novovjeki grad …

c4

…..koji se formirao oko dvorca Janković

2 komentara

  1. Marijan Orct napisao:

    Poštovana g.Danek,
    Zahvaljujem Vam na lijepom i veoma korisnom članku o našem Daruvaru sa puno novih podataka koje nisam znao.
    S poštovanjem,
    Marijan Orct

  2. Jelena Smoljanović Resanović napisao:

    Hvala na zanimljivom tekstu, a naročito na informacijama o znacenjima Podborja i Darovara. Rođena sam Pożežanka s mamom rođenom Gornjodaruvarčankom pa mi je sada dosta toga jasnije.

Leave a reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close