Grb naš Daruvarski

Obitelj Janković, krajem XVII. i sredinom XVIII. stoljeća živjela je u Pečuhu te bila jedna od uglednijih hrvatskih obitelji zajedničke mađarske i hrvatske prošlosti. Bonaventura Janković plemstvo stječe 1722., a koje je 3. veljače 1723. svečano prihvatio grad Pečuh i Županija Baranja, ali njegov plemićki pridjevak imenu, ili grofovska titula nije poznata, kao ni u slučaju njegove djece. Bonevanture su imali za svoga svetca zaštitnika općeg franjevačkog vođe, koji je u XIII. stoljeću organizirao sam red.

Na slici njihova obiteljskog grba vidi se ždral koji stražari, kao simbol budnosti. U povelji ovako se opisuje grb: „uzdignuti vojni štit modre boje, čije dno ispunjava zeleno polje. Na njemu se razabire prirodno prikazan ždral kako stoji na lijevoj nozi dok mu je desna malo uzdignuta, drži kamen stisnut kandžama i okrenut je prema desnoj strani štita. Napokon, na štit je položena vojna kaciga s rešetkom, ili otvorena, ukrašena kraljevskom dijademom, koja nosi drugog ždrala, po svemu sličnog donjem. S vrha zatim, tj. s tjemena kacige razastiru se mirno uz krajeve štita vrpce, tj. plaštevi, s jedne strane bijeli i crveni, a s druge žuti i modri.

Bonaventura Janković bio je poznati vinogradar, kao i najviše tadašnjih obrtnika. Pečuški bosanski Hrvati u XVIII–XIX. stoljeću bili su poznati po proizvodnji grožda i vinarskoj kulturi. Bonaventurin sin Nikola Janković (1695.–1732.), neposredni predak „dinastije” Daruvarski bio je oženjen Katarinom Adamović., te su imali kćer i dva sina.

Plemićki pridjevak imenu Daruvarski dobio je 1765. godine Nikolin stariji sin Antun Janković (1729.–1789.) koji je stekao posjede Sirač, Pakrac i Podborje (poslije Daruvar) te ondje postavio temelje obiteljskomu vlastelinstvu. U Daruvaru ranije je bilo jedino pravoslavne crkve. Antun je dao podići katoličku obiteljsku kapelu koja je vremenom postala župna crkva naselja: Crkva Presvetoga Trojstva sagrađena je 1764. godine. Antun je u Požeškoj županiji obavljao važne državne časti te je 1772. stekao gofovsku titulu.

Grofovski štit sastoji se od četiri dijela preko kojih se u sredini nalazi manji štit nebeskoplave boje na kojem je ždral kao simbol budnosti, stoji na lijevoj nozi a u desnoj drži kamen, slika obiteljskog grba koju je Antun Janković naslijedio od svog oca, – u prvoj četvrtini iz grba supruge Antuna Jankovića (koja potječe iz plemičke obitelji Kiss od Nemeskéra) s likom stojećeg divljeg čovjeka, – u drugoj četvrtini gore je šestokraka zvijezda, s dva vala bijele trake koja označava da se Požeška županija nalazi između rijeka Drave i Save, gdje je Antun Janković za svoje zasluge od kraljice 1765. godine stavljen u vlastelinstvo u Pakracu i na drugim imanjima, te da je postao administrator najvišeg županijskog ureda, – u trećoj četvrtini utvrđeni dvorac simbolizira Podborje tj. Daruvar, nakon kojega je Antun Janković od kraljice dobio plemićki pridjevak imenu, – u četvrtoj četvrtini je slika grba prethodnika majke Antuna Jankovića, plemenitih Adamovića: lav koji stoji na zadnjim nogama, a u prednjim šapama drži zlatni stup, koji leži na srebrenom polumjesecu, – gore je grofovska kruna.

Antun je preminuo bez potomka, uslijed čega je svoja dobra u Slavoniji i Ugarskoj ostavio svome mlađem bratu Ivanu. Plemićki pridjevak imenu dobili su njih dvojica skupa te je Ivanova obitelj mogla dalje naslijediti Daruvarski pridjevak imenu. Međutim gofovsku je titulu Antun sam dobio, Ivan nikada nije postao grof.

Nikolin mlađi sin Ivan Janković (1731.–1798.) bio je kapetan u husarskoj pukovniji Nadašdy. 1770. postaje podžupan Požeške županije. 1777. kupio je stražemansko dobro i tada se prvi puta oženio. 1792. umrla mu je prva supruga. 1794. postaje carski i kraljevski savjetnik. 1794. drugi puta se ženi. On i njegova obitelj pokopani su u Stražemanu.

Ivanin sin Izidor Janković (1789.–1857.) je imao 9 godina kada je ostao siroče. Sve dotle dok nije odrastao (tj. napunio 24 godinu) obiteljskim imanjima je upravljala je druga supruga njegova oca, rođena grofica Alojzija Feštetić (1765.–1813.). Ona je darivala izdašne milodare crkvama, gdje su oni bili gospodari. Izidor je sve do kraja svoga života živio u Čepregu gdje je i preminuo, ali je pokopan u Stražemanu.

Zadnji muški član ove hrvatske obitelji, Izidorin sin Julije Janković (1820.–1904.) bio je unuk negrofa Ivana, koji si je, kao i svojoj obitelji 1857. ponovno steko grofovstvo. On je od cara Franje Josipa I. dobio grofovski grb. U prvoj i četvrtoj četvrtini grbnog štita nalazi se ždral čuvar okrenut prema unutrašnjosti, a koji potječe iz mađarskog plemićkog grba Julijeva oca. U drugoj i trećoj četvrtini nalazi se slika utvrde s tornjem, a koja potječe iz francuskog grofovskog grba Izidora Viljema Montbela, oca Julijeve supruge. Gore je grofovska kruna. Lozinka: VIGILANTIA ET FORTITUDO IN DOMINO. (Budnost i hrabrost u Gospodinu.)

Grb koji se nalazi na ulazu u Pučku knjižnicu i čitaonicu potječe iz vremena prije 2. svjetskog rata, ždrala je napravio kipar Vencl Satrapa,grb je konstruirao Stjepan Veltruski i lijevan je u ondašnjoj ljevaonici Effenberger ( Dalit ).

Grb koji je usvojen prvotno 1993. godine bio je u osnovi jednak današnjem, ali u tzv. “Ugarskom” štitu s plavom bojom polja. U plavom polju na zelenom trovrhu je srebrni grad na četri kule i kruništima – sazidan iznad dva (siva) luka. Vanjske kule su nešto više nego unutarnje. U sredini kule su obla vrata. Na kruništu u sredini lijevo okrenut je srebni ždral, držeći nogom kamen.

Grb je u crvenom štitu srebrni ždral koji drži kamen stoji iznad srebrnog ulaza sa četiri kule na srebrnom dvolučnom mostu iznad zelenog trobrijega. Zasniva se na obiteljskom grbu grofova Jankovića Daruvarskih, a u gotovo identičnom obliku koristi se od kraja XVIII. stoljeća. Ždral se odnosi na ime Daruvara, koje na mađarskom znači otprilike “Ždralov grad” i simbol je budnosti na straži. Zastava je svijetlo plava s grbom u sredini. Grb je u upotrebi od 19. svibnja 1998. do danas.