Godina kada je svedena voda preko pećine

Gotovo detektivsko istraživanja bilo je potrebno da se odgovori na vrlo jednostavno pitanje:

 Od kada teče slap na današnjoj Vranjevini?

Jer, kao što smo prošli puta konstatirali, sve što je u zadnjih trideset godina napisano o ovom našem omiljenom izletištu, gotovo da je ista rečenica: na obroncima Papuka, na 291 metru nadmorske visine, četiri kilometara od grada, dvadesetmetarski slap do kojeg vodi umjetni vodotok – ali nigdje nikakva godina…

Istraživanje smo počeli, gdje drugdje nego u Planinarskom društvu Petrov Vrh i razgovorom sa predsjednikom Slavkom Pokornym:

Većina Daruvarčana misli da Vranjevina spada pod Planinarsko društvo, ali to nije tako. Dom na Petrovom vrhu sagradili su planinari i društvu i pripada, brinemo o njemu kao i o skijaškoj stazi i vučnici, ali nad Vranjevinom nemamo nikakve ingerencije. Naši članovi doduše pomažu prilikom različitih akcija, koje se tamo provode ali izletištem i šumom upravlja Šumarija Daruvar.

Istražujući i raspitujući se na sve strane, ključne informacije o Vranjevini pronašli smo u ostavštini daruvarskog novinara Damira Valdgonija, koji je svojevremeno pripremao seriju članaka o Planinarskom društvu. U prijepisu starih zapisnika (onih od prije Drugog svjetskog rata, koji se više ne nalaze u arhivu društva, nego u arhivu u Bjelovaru) tako čitamo da je…

 …na sastanku upravnog odbor 7. prosinca 1937. predloženo da se zatraži od općinske uprave trgovišta (Daruvar) da dade svesti vode izvora Vranjevine preko pećine i načini krasni slap 25-30 metara visok  – predlagač D. Veseli…

Odmah u siječnju 1938. na sastanku je referirano da je molba odaslana, ali budući da je to godina u kojoj su se planinari upustili u akciju izgradnje planinarskog doma na Petrovom vrhu, koja je mobilizirala sve ljudske i financijske snage, o Vranjivini više u zapisnicima  nema niti riječi.

Skretanje vode „preko pećine“ očito je odloženo za neka bolja vremena, a ona su nastala tek nakon skoro dva desetljeća, točnije 1956. godine. Na Vranjevini je tada organizirana omladinska radna akcija na izgradnji puta za Petrov vrh, a nje se i danas vrlo živo sjećaju supružnici Vera i Vlado Grgić:

Bilo je to u kolovozu 1956. godine i na Vranjevini smo bili cijeli mjesec. Bila je to prava omladinska radna akcija, ujutro smo dizali zastavu, navečer su se proglašavali najbolji. Bilo nas je pedeset i sve smo radili ručno, nikakve strojeve tada nismo imali. U kamenolomu, onom koji se nalazio odmah lijevo od izvora,  su nam mineri izlomili kamen -uvijek je svirala sirena, da se sakrijemo, mi smo ga onda ručno razbijali i vozili na cestu. Naš jedini alat je tada bio lopata, kramp i drvene tačke u kojim smo navozili kamen i zemlju i gradili ne samo put za Petrov vrh, nego i taj odvojak za Vranjevinu. Ali bili smo mladi i ništa nam nije bilo teško. Uvečer, jer smo tamo imali i svoj mali orkestar, još smo imali snage i dečke smo molili, dajte, svirajte. A kako smo samo pjevali! Subotom smo malo ranije završili s poslom i onda išli pješke u grad u tadašnje kino Zvečevo (zgrada današnje Fine)

…. rado se prisjetio Vlado, koji još čuva diplomu s akcije.

Na velikoj livadi stajala su tri velika i deset malih šatora, a kod izvora  je bila kuhinja. Spavali smo na slami, na šatorskom krilu, ujutro se umivali u potoku, koji je nakon izvora vrlo brzo skretao u grmlje i padao nekud dolje. Bilo je to tada tamo jako zaraslo u šipražje a na kamenjima smo često vidjeli, kako se griju zmije, tako da nikud daleko s livade nismo išli. Te 1956. godine na Vranjevini nije bilo ni  slapa ni jezera, ali  već nekoliko godina kasnije, to  je bilo vrlo popularno mjesto za izlete. Tu su dolazili mnogi Daruvarčani, pa tako i mi sa svojim društvom. Evo, to sam vam ja ispod slapa, mislim već 1958 godine…

… sa smiješkom se prisjetila gospođa Vera.

Tragom njihovih sjećanja, pronašli smo u starim zapisima Planinarskog društva Petrov vrh iz 1956. godine, kako je

…predsjednik Jurinec predložio da se, kako je već prije bilo predloženo, sagradi na Vranjevini vodopad.

Budući da je te godine društvo imalo pune ruke posla ne samo zbog akcije izgradnje ceste, nego i zbog početka gradnje novog doma na Petrovom vrhu, na kraju je odlučeno:

…da se radovi na uređenju Vranjevine povjere omladincima.

Tko traži nađe, pa smo tako i mi pronašli danas umirovljenu učiteljicu Zoru Sigal, koja se prisjetila da je kao učenica sudjelovala u radnoj akciji na uređenju Vranjevine:

Išla sam u 3. razred, dakle bilo je to 1957. godine a osim našeg, na radnoj akciji bio je još jedan razred. Svi smo kopali kanal, koji je vodu trebao odvesti na kraj stijene. Bio je to težak posao, radilo se s krampom a kako sam baš tih dana bila bolesna, dečki iz razreda su me poslali da se odmaram pod stablom, dok su oni radili. Više se ne sjećam, tko nas je vodio a mislim, da su tako na uređenju Vranjevine radili i drugi razredi.

Potvrdu njezinih sjećanja, da je godina 1957. očito godina, kada je nastala Vranjevina onakva kakva je danas, dali su nam supružnici Ljudmila i Hinko Kek. Štoviše, oni u svom kućnom albumu imaju možda i najstariju fotografiju vranjevinskog vidikovca:

Bilo je to jedne ljetne nedjelje 1957. godine, kada se naše društvo iz Gornjeg Daruvara zaputilo na izlet na Vranjevinu. Moju sestričnu Kseniju iz Zagreba te prijateljicu Libu na vidikovcu je uslikao moj tadašnji zaručnik Hinko. Nije imao svoj aparat ali je bio član foto-kluba Daruva , gdje ga je posudio a u klubu su izrađene i slike.

Vodopod je tada već postojao, ali nije postojao današnji betonski kanal.  Voda je tekla običnim jarkom iskopanim u zemlji a nije bilo ni nikakvih stepenica koje bi vodile ispod slapa. Sjećam se, da smo dolje jedva sišli po strmini. Jezero također nije bilo takvo kao danas, bio je to posve jednostavan bazenčić, bez utvrđenih obala..

Naše skoro cjelomjesečno istraživanje urodilo je dakle plodom i s ponosom možemo ovdje napisati, da će se iduće 2017. godine navršiti 80. godina od prve ideje i punih 60. godina, od kada su vrijedne ruke mladih Daruvarčana godine 1957.  “sveli vodu iznad pećine“ na Vranjevini.

 Sada, kada smo ovaj podatak ponovno izvukli na svjetlost dana i objavili na (svemogućem) internetu, valjda više neće nestati u kolektivnom zaboravu. I još bolje, možda se nađu snage i način da se ovaj jubilej dostojno obilježi, jer naša Vranjevina to zaslužuje.

Još da je dešifrirati, tko je bio taj vizionarski daruvarski planinar D. Veseli, koji je još 1937. vidio na Vranjevini „krasni slap“….

Istražila i zapisala Vlatka Daněk

B1
Iako Planinarsko društvo Petrov vrh danas nema nikakve ingerencije nad Vranjevinom, njegovi prijašnji članovi su itekako zaslužni, što njezinim strmcem (opet) teče slap, pa predsjednik društva Slavko Pokorny može s pravom biti ponosan
B2
Prijepis starih zapisnika iz arhive novinara Damira Valdgonija otkriva nam, da je prva ideja o slapu na Vranjevini potekla upravo od planinara i to davne 1937. godine….
C1
Supružnici Vera i Vladimir Grgić godine 1956. sudjelovali su na radnoj akciji izgradnje puta za Petrov vrh…
C2
..kako je tada izgledao njihov kamp na Vranjevini, možemo vidjeti na fotografiji Stande Ružičke objavljenoj u daruvarskom tjedniku Jednota..
C3
… još jedna sudionica tadašnje radne akcije, Zlata Daněk pokazuje mjesto, gdje je u 1956. godini potok nestajao u šipražju – to je jaruga prije današnjih stepenica
C4
Cesta za Petrov vrh već je davno asfaltirana, ali odvojak ceste ka Vranevini još uvijek pamti vrijedne mlade ruke, koje su 1956. godine samo s lopatom, krampom i tačkama gradili čvrsti kameni put kroz šumu
C5
Samo dvije godine kasnije, Vranjevina postaje omiljeno izletište Daruvarčana, po sjećanju gospođe Vere Grgić, fotografija je nastala u ljeto 1958.
C6
Današnja umirovljenica Zora Sigal pamti kako je cijeli njezin 3. razred daruvarske gimnazije godine 1957. kopao (s jedne strane čak metar duboki) zemljani kanal, kojim je voda iz potočića sprovedena na vrh strmca
D1
Ljudmila i Hinko Kek dobro pamte da je to bilo u ljeto 1957. godine, kada su bili na izletu na Vranjevini, jer pola godine nakon toga su se vjenčali…
D2
D2 … ovdje poziraju kao zaručnici ispod slapa, s njima je i kolegica iz Gornjeg Daruvara a u kadar ulijeću i razdragana djeca, jer svi su tada htjeli vidjeti, kako je lijepa Vranjevina
D3
Tri kolegice – Ljudmila, Ksenija i Libuša na vidikovcu na Vranjevini – to je, koliko znamo, najstarija fotografija snimljena na novouređenoj Vranjevini 1957. godine a jedna njezina varijanta sačuvana je u arhivi Foto-film kluba Daruvar. obratite pažnju, kako su tada izgledala polja oko Batinjske Rijeke…
D4
… a ovako pogled s tog istog mjesta izgleda danas…
E1
Voda s izvora Vranjevine…
E2
…teče preko livade, dijeleći je na manju i veću…
E3
… prvobitno samo zemljani jarak kasnije je betoniran …
E4
…a na jednom mjesto umjetno korito daje dojam, kao da voda ne sluša zakon gravitacije i „ide uzbrdo“ a prije nego savlada prijevoj i počne se spuštati prema rubu litice…
F1
… i postane vranjevinski slap „iznad pećine“ . Do prošle godine i novog uređenja Vranjevine, pećine nije bilo lako vidjeti (tražite desno od sredine donje kaskade) …
F2
Sada, kada je uklonjeno suvišno raslinje, pećine se dobro vide. U radu geoekologinje Tee Mik (Vlatković) čitamo da se otprilike tri metra ispod vrha slapa nalazi nekoliko špilja, od toga su dvije veće (ona veća je velika otprilike 2 puta 1,7 metara)
F3
Slap na Vranjivini najljepši je nakon obilnih kiša (snimljeno u kolovozu prošle godine)
F4
..ili u one zime, kada se temperatura postepeno pada ispod nule (fotografija iz siječanj ove godine)
F5
U početku je to bio tek mali bazen, u kojem se skupljala voda s vodopada, kasnije je izrasla čvrsta kamena obala, pa je podno slapa niklo pravo idilično jezerce. Nije čudo, što su dugo na ovo mjesto dolazili ljetovati zagrebački izviđači, ali o tom, kao i o velikom sletu planinara, koji je na Vranjevini održan 1958. godine, idući puta…
Prethodna Gjuro Szabo i Julije Kempf
Sljedeća O svetoj vodi Vranjevinskoj

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close