Augustinčić i Satrapa, dva školska druga

Danas su ulazna vrata radionice čvrsto zatvorena a iz dvorišta iz kojeg je stotinu godina odjekivalo klesarsko dlijeto razlijeva se samo tišina. Rijetki ga primjećuju a još rjeđi zastaju a trebali bi, jer to je radionica i dvorište kojim je jednom osobno koračao veliki hrvatski kipar Antun Augustinčić, tu je pio špricer sa svojim školskim kolegom Václavom Satrapom i rekao mu:

Ti si trebao biti kipar, a ja klesar, a ne obrnuto!

Ali, krenimo redom.

Prije nekih deset godina, kada je još vrijedila tabla na ulazu, koja je govorila da je to Klesarstvo Borivoj Nikolić, Daruvar, Gajeva 16, utemeljeno 1896., vodila sam ovdje vrlo zanimljiv razgovor sa Brankom Nikolićem, ocem tada aktualnog vlasnika radnje. Ticao se „djeda Vaclava Satrape“, od kojeg je Branko naučio sve o obradi kamena i izradi spomenika i na kraju faktički preuzeo posao.  Rijetki su slučajevi, kada  se punac i zet tako razumiju, a ovaj je bio takav. Sve do svoje smrti, Branko je čuvao uspomenu na Vaclava Satrapu, Klesara-kipara, kako još i dan danas svijetu objavljuje stari natpis u kamenoj ploči iznad vrata na radionici.

Bilo je to, dakle, pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je skulptura „gole žene“ stigla u Daruvar, o čemu smo opširnije pisali u prošlom nastavku naše rubrike Šećimo Daruvarom. A u Daruvar je osobno stigao i njen autor, Antun Augustinčić.

Augustinčić je sam izabrao mjesto u parku, gdje će skulptura stajati a skicirao je  i oblik bazenčića, uz koji će biti postavljena. Bazen i postolje za skulpturu kasnije su kamenom oblagali domaći majstori.

A kad su dogovori oko toga u Kupkama bili gotovi, Vaclav je pozvao Augustinčića ovamo, u svoju radnju, i on je, naravno došao. Jer Augustinčić i Vaclav bili su stari kolege. Zajedno su svojevremeno studirali na umjetničkoj akademiji u Zagrebu. Nažalost,prilike nakon 1. svjetskog rata su bile takve, da se Vaclav morao vratiti u Daruvar.

I cijeli je život zbog toga žalio…

Eto, tako nekako mi je tada ispričao sijedi gospodin Branko s francuskom kapom na glavi i s dlijetom u ruci, usput dodajući osnovnu pouku o tome, kako se mramor rezao nekad, a kako danas, kakvi su spomenici bili popularni između dva svjetska rata, kakvi nakon njega, a kakvi danas. Danas, kada se na veliko izrađuju u prekomorskim zemljama i već gotovi, oblikovani i polirani lifraju po cijelom svijetu. I tako klesari zapravo više nisu potrebni, samo trgovci gotovim nadgrobnim pločama.

To je naravno priča sama za sebe, ova naša posveta je prijateljstvu, koje je započeto u školskim klupama i s lakoćom preskočilo desetljeća – Satrapa i Augustiničić zajedno su studirali na zagrebačkoj Visokoj školi za umjetnosti i obrt oko 1920. godine a njihov ponovni susret desio se tridesetak godina kasnije – i donio pohvale tada već priznatog hrvatskog umjetnika običnom daruvarskom obrtniku.

Godine 1919. skovao sam plan da se odmetnem u umjetnike, te sam se na jesen iste godine upisao na umjetničku školu u Zagrebu. Oskudnim sredstvima se probijajući, nisam mogao dugo izdržati. Tim više što je radnja ostala bez radne snage. zamjene nije bilo, pa sam se morao vratiti. No ipak sam već stekao neki na izgled kakvo-takvo znanje, te sam počeo iznova…

Napisao je u svojim sjećanjima nekoliko godina prije smrti Vaclav, nažalost iz njih ne vidimo, koliko je dugo „izdržao“ u Zagrebu. Prema Wikipediji, znamo da je tih godina Augustinčića na Visokoj školi učio i Frangeš, pa možemo pretpostaviti da i Satrapu. Godine 1922. Visoka škola prerasta u Kraljevsku akademiju, i Augustinčić počinje učiti kod Meštrovića, u to je vrijeme Vaclav , to je sigurno, već bio u Daruvaru. Neispunjene želje vjerojatno su razlog da je Satrapa vrlo često spominjao Meštrovića, to su mi, kao i cijelu priču o susretu s Augustinčićem neki dan potvrdile Darinka, Martina i Petra Nikolić, čuvarice daruvarske ostavštine klesarske obitelji Satrapa.

A što je Vaclav radio u Daruvaru u slobodno vrijeme, kad mu već nije pošlo za rukom da postane „pravi“ kipar – osim što je izvrsno svirao violinu? Izrađivao je kazališne kulise za amatere Češke besede u Daruvaru, tu i tamo napravio koju sitnu plastiku. Vjerojatno je upravo te, koje i danas nalazimo u kući Satrapa-Nikolić, vidio Augustinčić, te izrekao svoju pohvalu:

Ti si trebao biti kipar…

 Ako je i bilo kurtoazno, zašto da dopustimo, da na te riječi padne prašina zaborava. Uostalom, koliko se daruvarskih obrtnika može pohvaliti, da je njihov asortiman pregledao osobno Augustinčić?!

Ljetos su mi u Korčuli, gradu u kojem postoje ruševni zidovi eventualne rodne kuća Marka Pola, ako su glasine istinite i on se stvarno rodio u tom gradu, prodali posebni „Sladoled Marka Pola“. I zato predlažem, da Daruvar patentira „špricer dvojice kolega“, jer mi naravno, danas ne možemo sa sigurnošću tvrditi, da su Augustinčić i Satrapa tog dana u dvorištu radnje u današnjoj Gajevoj ulici, pored koje možda svakodnevno prolazite a da je zapravo i ne vidite, zaista pili špricer. Ali to je vrlo vjerojatno, jer u svojim sjećanjima Vaclav spominje i vinograd, a odmah pored bili su i Klečkovi – sodari (o tome jednom drugom zgodom).

Bilo je to vrijeme, kada se „graševina“ zvala rizling, a „špricer“ bio isto toliko popularan kao„gemišt“. Ta mješavina vina i soda-vode današnjoj je generaciji posve nepoznata a zamislite, kako bi vas samo osvježila, dok sjedite na suncem okupanoj klupi u parku, kod Tužne Mare i razmišljate o začudnoj priči o jednom školskom prijateljstvu između Antuna Augustinčića i klesara-kipara Vaclava Satrape.

Slušala, zapisala i većinom fotografirala Vlatka Daněk

B
Obitelj Satrapa potječe iz mjesta Svojanova, kotar Polička, danas županija Pardubice u Češkoj Republici a u Daruvar je stigla preko Salzburga. Najprije tamo a zatim u Daruvaru od godine 1892. sudjelovala je u izgradnji pruge i to „klesanjem glava propusta, međaša i kilometarskih oznaka“. Nakon završetka pruge orijentiraju se na izradu nadgrobnih spomenika. Obrt Vaclava (Wenzela) Satrape starijeg naslijedio je njegov sin Ivan (Johan) a prvobitna radionica nalazila se u jednoj kući iznad današnje Vesne.
C
Vaclav Satrapa mlađi (1898. – 1964.) preuzima posao umjesto oca, koji se nije vratio iz Prvoga svjetskog rata. U najboljim vremenima, osim u Daruvaru, Vaclav Satrapa imao je radionicu i u Virovitici, koju vidimo na fotografiji, kao i zaista bogat asortiman proizvoda, koji se nudio kupcima.
D
Datum u lijevom uglu govori, da je ovu sliku Vaclav Satrapa naslikao u lipnju 1919. Možda je upravo ona bila njegova ulaznicu za Visoku školu umjetničku u Zagrebu.
E
Nakon povratka u Daruvar, Vaclav izrađuje gipsani predložak za Grb Općinskog poglavarstva trgovišta Daruvar, koji je kasnije izliven u bronci a još i dan danas stoji na zgradi stare vijećnice, današnje knjižnice.
F
Vaclav je autor biste Vatroslava Lisinkog u parku – u radionici još i danas stoji model, koji pokazuje kako je trebalo izgledati cjelokupno rješenje spomenika.
G
Kći Miluška bila je ocu inspiracija za izradu ove plastike…
H
…te ovog kipa. Vrlo vjerojatno, upravo je njih Vaclav pokazao svom školskom kolegi Antunu Augustinčiću i dobio pohvale.
I
Vaclav je obećao Augustinčiću, da će „držati na oku“ radove na izgradnji bazenčića oko Tužne Mare i održao obećanje.
J
Vaclav Satrapa, njegov zet Branko Nikolić, te unuk Borivoj – Mišo , sva trojica u svoje su vrijeme vodila radionicu Satrapa – Nikolić.
K
Djed Vaclav za unuka Mišu izradio je ovog vrtnog patuljka – u obitelji Nikolić krasi vrt i dan danas
L
Od 1912. godine klesarska radionica Satrapa se nalazi u današnjoj Gajevoj ulici …
M
… još 1915. godine ovako se, posve ručno, u njoj rezao kamen…
N
…veliki je napredak bio stroj iz Njemačke, koji je Vaclav Satrapa nabavio 1932. godine na četverogodišnju otplatu a a 1936 uz njega niče drveni gater s motorom, koji ga je pokretao. Stroj je kasnije elektrificiran, nalazi se i danas u radionici i prava je šteta, što za njega nema mjesta u nekom industrijskom muzeju.
O
Bacite pogled s nogostupa na izložba na otvorenom o slavnim danima klesarske radionice Satrapa, kasnije Nikolić…
Prethodna Istina o Tužnoj Mari
Sljedeća Legenda o Tužnoj Mari

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close