Kako je antička posuda dobila nogu

Postoji samo desetak takovih u cijelom svijetu. Malih, krhkih prozračnih divot-posuda, za koje stručnjaci i dan danas ne znaju čemu su služile. Jesu to bile lampe-uljanice? Je-li se iz tih posuda pilo? Ili su to bile takozvane ljevanice – ritualne posude iz kojih se simbolički prinosila žrtva lijevanjem? To nitko pouzdano ne zna.

Zovu se diatretumi, čudesni su po ljepoti i načinu izrade. Pretpostavlja se, da su se majstori služili složenim sistemom kotačića, kako bi ih izbrusili iz jednog komada stakla. Legende kazuju, da je to bio tako pipav i spor posao, da je za svoga života majstor mogao izraditi samo jedan, najviše dva diatretuma.

A jedan od njih nađen je – kao jedan jedini ikada iskopan u Hrvatskoj – upravo u našem Daruvaru. Važan je to rimski nalaz i u svjetskim razmjerima, a danas se čuva u Kunsthistorisches muzeju u Beču, gdje u njihovoj antičkoj zbirci nosi oznaku „značajan“. Nama će ova lijepa i rijetka stvar u današnjoj šetnji poslužiti da ispričamo žalosnu priču o tome dokle stvari mogu doći kada nešto ne znamo, i ne trudimo se saznati. Pa onda antička posuda dobije nogu i istina postane nešto što to nije.

I zato krenimo od učenih knjiga. A one kažu, da je diatretum pojam ne samo u arheologiji nego i u staklarstvu.  Na engleskoj Wikipediji tako čitamo:

Vrlo zavidnu tehničku razinu proizvodnje stakla dosegli su Rimljani u 3. i 4. stoljeću. Vrhunac su staklene posude iz dvoslojnog stakla (diatreton), koju čine unutarnja posuda i vanjski dekorativna mreža (kavez) iz obojenog stakla, koja je s unutarnjom posudom spojena mostovima. Način izrade nije do kraja razjašnjen.

Google prevoditelj nam kaže da je riječ diatreton grčkog porijekla i znači perforirani, enciklopedija Leksikografskog zavoda pak kao i Muzej antičkog stakla iz Zadra navode, da je diatretno staklo – rezano staklo koje se odlikuje dekorom sličnim čipki.

Naziv „Vas diatretum daruvarense“ kako je o nalazu iz rimske grobnice iz 1785. godine pisao ovdje već puno puta spominjani povjesničar Gjuro Szabo pak na prvu loptu navodi nas na pomisao da je riječ o – vazi. Naravno da nije, latinska riječ „vas“ u ovom slučaju znači – posuda. I to je najtočniji opis za mrežaste diatretume, jer oni nemaju nikakve nožice na kojoj bi stajali  – zato stručnjaci i dvoje oko toga čemu su zapravo služili.

Lako to možete provjeriti na internetu (ali pazite, takozvani Lycurgusov Cup, koji se čuva u Britanskom muzeju i koji ima nožicu, nije mrežasti diatretum, on umjesto mreže geometrijskih oblika ima plašt od figurativnog prikaza smrti kralja Lycurgusa). Fotografije koje vam odmah naskaču na ekran pokazuju da suvremeni muzeji kada danas prezentiraju svoje diatretume koriste ili posve nevidljive „držače“, ili su oni toliko uočljivo stilski drukčiji, da se ne mogu nikako pripisati antičkom nalazu.

Tu sreću nisu imali čitatelji Narodne starine, časopisa u kojem je objavljen Szabin članak o „najljepšem spomeniku rimskog Daruvara“ a osim toga, na raspolaganju im je bila samo mala crno-bijela fotografija na kojoj je bilo teško razabrati da stalak u obliku svojevrsne nožice, nije originalni dio daruvarskog diatretuma.

Naravno, to je bilo 1932. godine, ali se pitamo zašto je baš ta fotografija poslužila kao predložak, kada je prije desetak godina rađen onaj nesretni „diatretum“ kod pošte. To ostaje prava zagonetka, jer to što je izraslo na Tošinom bunaru nije reinterpretacija daruvarskog diatretuma, već pravi povijesni falsifikat. Ne samo što ima (nepostojeću) nožicu, nego na stražnjoj strani iz rimskih krugova „izrasta“ i grb grada Daruvara, uz koji je s jedne strane vinova loza, a s druge – šahovnica!

Tako je umjesto male elegantne staklene posude koja je u originalu 12 centimetara visoka i 9 centimetara široka Daruvar dobio više od metra visoku nezgrapnu brončanu plastiku koja zaista liči na – pehar. Iako Leksikografski zavod za naš diatretum koristi izraz „rimska staklena čaša“ u literaturi češće nalazimo „daruvarski diatretni zvonoliki mrežasti pehar“, što vjerojatno dolazi od engleskog Cage Cup, kako se opisuju diatretumi, što doslovno prevedeno znači – mrežasti pehar.

Da bi pretvorba naše antičke posude u turističku čašu iz koje se najbolje pije daruvarska graševina bila potpuna, pobrinula se izložba vina Vinodar. Znate kako je nastala ona replika pehara, koju na početku povorke na Vinodaru nose kostimirani Rimljani? Vjerovali ili ne, tako što su lokalni umjetnici, koji su bili zamoljeni da ju izrade „išli pogledati kako diatretum zapravo izgleda na onaj spomenik kod pošte, jer se to tamo lijepo vidi“. I tako je eto brončani kolos postao „krunski dokaz“ kako naš diatretum zapravo izgleda iako to, kako vidimo, nije istina.

I zato ja svoje goste nikada ne vodim do izvora tople vode i brončanog kolosa. Nekako mi je neugodno pričati cijelu priču i objašnjavati da to zapravo nije diatretum. Žalosno je, što se cijela stvar desila u 21. stoljeću, kada su informacije lako i brzo dostupne. I još je nešto tužno. To, da vinodarska replika preko godine stoji u gradskoj vijećnici, gdje polako i uporno u podsvijest posjetitelja ulazi njen izgled i veličina kao istina, a ne kao obična turistička reklamna izmišljotina.

Mnoge brošure koje danas nude ture po daruvarskoj vinskoj cesti u bastajskom sarkofagu, na kojem se, podsjetimo, nalaze vinova loza i pantere, vide samo „dokaz“ da su ovdje vino uzgajali stari Rimljani. A ja vas pitam, tko je onda istrijebio daruvarske pantere, jer i one se nalaze na sarkofagu, pa bi to onda valjda imao biti „dokaz“ da su pantere nekad veselo trčkarale između trsova loze po daruvarskim vinskim brežuljcima. Ti isti vodiči diatretum proglašavaju „carskim vinskim peharom“ (povijesna datacija „rimska carska vremena“ znače nešto drugo, nego da je rimski car u Daruvaru veselo pio graševinu i rekao – baš je dobra), ali to je sve samo reklama.

Nama koji volimo svoj grad stvari bi trebale biti jasne. Priču o ritualnoj posudi, daruvarskom diatretumu, možda je najbolje da svojim gostima ispričate kod Julisbruma u Rimskoj park-šumi, jer je vjerojatno na tom mjestu, krajem 18. stoljeća, otkriven u jednoj od tri tamo pronađene grobnice. Pisao je o tome naš daruvarski arheolog Berislav Schejbal, kao i to da je pehar prvo dospio u Budimpeštu a tek kasnije u Beč. Zgodno je to mjesto i da zamahnete rukom prema Starom Slaviku i opet spomenete, da se rimski Aquae Balissae prostirao zaštićen zidovima gore, na brežuljku. Tamo su još 1983. godine prilikom kopanja temelja za nizove Dalitovih zgrada pronađeni zadnji daruvarski rimski nalazi, danas pohranjeni u muzeju u Osijeku. I tu je priči o rimskom Daruvaru kraj.

Šetala i pisala Vlatka Daněk

B - Minchenski
Pojam diatretno staklo znači da je riječ o rimskoj staklenoj posudi iz 3. ili 4. stoljeća koja je nastala od dvije vrste stakla, najčešće u različitim bojama. Rezanjen vanjskog sloja u elegantnu ukrasnu mrežicu nastaje vrhunski majstorski rad. U svijetu je samo pet diatretuma iskopano cijelih, sa potpuno sačuvanom mrežicom, jedan je ovaj danas izložen u muzeju u Münchenu, i taj izložak može stajati samostalno na ravnoj površini
C - Wertheim
Diatretumi su ritualne posude, čemu su zapravo točno služili, stručnjaci danas ne znaju, možda su bili svjetiljke a možde takozvane „ljevanice“. Na fotografiji vidimo kako je izložen diatretum u muzeju stakla u njemačkog gradu Werthaimu – visi na tankim nitima.
D - Metropolitan
U Metropolitan muzeju u New Yorku, njihov diatretum visi na elegantnom bočnom držaču a poseban šarm mu daju različite boje stakla, od kojeg je napravljen. Svaki diatretum ima iznad mrežice i natpis koji uvijek sadržava i ime osobe koja ga je ili naručila ili joj je namijenjen.
E - Köln
Većina diatretuma iskopana je u fragmentima, na ovoj fotografiji diatretuma izloženog u Römischgermanischen Museums u Kölnu to se lijepo vidi, kao i posebno prozirno postolje na kojem je izložen.
F Pljevlja
Zavičajni muzej u Pljevljima u Crnoj Gori ponosi se svojim diatretumom, pronađenim na nedalekom nalazištu rimskog municipija. Kao i svi diatretumi i ovaj ima iznad staklene mrežice kobaltne boje natpis, Vivas Panelleni Bono (Panellenios je ime osobe).
G1
Daruvarski diatretum otkriven je jako davno, 1785. godine i o tome nema nikakvih detaljnih zapisa. Nije sačuvan cijeli nego u fragmentima, pa tako možemo samo rekonstruirati dio natpisa na njemu – FA VENTIB. Ovo je službena fotografija daruvarskog diatretuma bečkog Kunsthistorishes muzeja (samo kao zanimljivost – Grad Daruvar je za nju prije pet godina muzeju morao platio 150 eura a fotografija nije u prevelikoj rezoluciji) danas, u 21. stoljeću …
G2
… a ovo je službena fotografija istog daruvarskog diatretuma iz istog bečkog muzeja ali s početka prošlog stoljeća – da je „nožica“ samo muzejski oslonac za eksponat ovdje se zaista teško razabire.
G3
Kada je rađen brončani „diatretum“ kod daruvarske pošte očito je za predložak poslužila osamdeset godina stara fotografija a ne neka suvremena i zato je ova reinterpretaciju diatretuma vrlo, vrlo, vrlo diskutabilna.
H
I tako je vrhunski rimski nalaz, ritualna posuda diatretum postao obični vinski pehar i zaštitni znak za gastronomsko-turističku manifestaciju Vinodar
I1
Ovako je 1983. godine izgledalo zaštitno arheološko iskapanje na lokalitetu Stari Slavik, što znači da su arheolozi samo nadzirali ručni iskop za temelje naselja Dalitove stambene zadruge koje, nažalost nisu imale predviđene podrume, pa iskopi nisu išli duboko.
I2
Stari Slavik danas, tu se u rimsko vrijeme prostirao stambeni i vojni kompleks Aquaee Balisse. Iako su arheološki iskopi bili ograničeni na uske trake terena, pronađene su brončane kopče te dijelovi narukvica (jedna od crnog jantara – gagata). Posebno je zanimljivo, što je pronađeno vrlo mnogo rimskih novčića – ukupno 59 a sve je u svojim radovima opisala poznata hrvatska arheologinja Kornelija Minichreiter.
I3
Pronađeno mnogo ostataka fine i grube keramike (lampe, crjepovi, cigle – ove na fotografiji su pronađene na istom nalazištu ali pedesetak godina ranije pa se nalaze pohranjene u dvorcu), mnogo čavla, klinova, dijelova lanaca i drugih željeznih predmeta. Sve se danas nalazi u depoima Muzeja u Osijeku.
Prethodna Kava kod sarkofaga
Sljedeća Od Kiosk-kavane do sale za svečane prigode

Comments are closed.

Bit će da je do miša ...

Daruvarski-portfolio.net koristi kolačiće kako bi poboljšala funkcionalnost stranice. Više o kolačićima pročitajte ... Uvjeti korištenja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close