prevnext
Menu

Tri anđela i – sidro

Tri anđela i – sidro

Ciljani rođački posjeti „da se vidimo“, koji se zbivaju u višegodišnjim razmacima obično imaju isti raspored. Nakon ručka, djeca i mladi odu šetati u park a starija generacija vadi pripremljene aranžmane iz gepeka. Mnogi naime na daruvarskom groblju imaju neke drage ljude, kojima barem povremeno žele položiti stručak cvijeća na grob.

I sama sam se više puta našla u ulozi vodiča u takvim prilikama. Ako dođeš autom sve skupa ne traje više od desetak minuta i čovjek se osjeća nekako kao da nije obavio sve kako treba. I zato vam danas predlažem nešto neobično, šetnju po daruvarskom groblju. Možete je apsolvirati sa svojim rođacima, što će vam dati vremenski odmak i mogućnost da još jednom posjetiti grob zbog kojeg ste zapravo došli.

Iako daruvarsko groblje nije varaždinsko, koje je najposjećenija turistička destinacija u tom gradu, zaštićeni spomenik vrtne arhitekture i dio Rute europskih groblja, i kod nas se ima što vidjeti. Samo morate znati gledati i tražiti, ili se (kao i u mom slučaju) raspitati u upravi, jer u posao lokalnog novinara spadaju i grobljanske teme tipa košenja trave i odvoza smeća. No, danas nećemo o tome, prošetat ćemo grobljem očima pravog turista. A to je od prije pola godine malo jednostavnija stvar jer su daruvarska groblja dobila table s oznakama polja.

Razgledanje je najbolje započeti sa sporednog ulaza, (od Darkoma), odnosno onog kod pruge, na samom početku ulice Žrtava fašizma. Taj put slijedi prirodnu nizinu između dva brežuljka, desno je onaj Kalvarijski s križevima koji tu stoje najmanje od 1862. (o čemu smo pisali prošli puta), na lijevom se nalazilo ono prvobitno daruvarsko groblje i ulaz na njega. Na staroj karti iz 1896. godine se vidi da se tada groblje nalazilo posve izvan grada od kojeg su ga dijelila polja, livade i Toplica. Od tada groblje je tri puta proširivano i danas se prostire na 6 i pol hektara. Od oko tri i pol tisuće grobova, 800 je vrlo starih, odnosno iz pretprošlog stoljeća.

One najstarije grobove, u kojima su pokopani članovi obitelji Essel, koja se navodno prva doselila na daruvarsko područje, odmah nakon odlaska Turaka, naći ćete na brdu desno (od već spomenutog sporednog ulaza od pruge). Zovu ga još i „brdo babe i đeda“  zbog neobičnog nadgrobnog spomenika koji je tamo za svoje roditelje modelirala daruvarska pučka umjetnica Evica Pocrnić. Baku u marami i djeda s brkovima lako ćete uočiti, a otprilike tri reda prema gore, odmah do šljunčane staze, vidjet ćete mahovinom pokriven kameni obrub i u njemu dva željezna i dva kamena spomenika ispisana teško čitljivim tekstom na njemačkom jeziku. Zato je tu suvremena ploča s objašnjenjem i povijesnim podacima.

Malo ispod ovih grobova u teškoj sjeni čempresa naći ćete veliki, kišom isprani spomenik „plemenite“ obitelji Majerski na kojem je uklesano i poznato prezime Jelačić-Bužimski. Ako se zaputite puteljkom, pa stazom između dva polja gore, doći ćete do takozvanog „centralnog“ odnosno najstarijeg križa na daruvarskom groblju iz 1862. godine.

Od njega poprečna će vas staza povesti prema sjeveru, ako gledate na desnu stranu ubrzo ćete vidjeti najvećeg anđela na daruvarskom groblju kako se s lovorovim vijencem u rukama, naslanja na uzglavlje groba obitelji Moučka. Kada se staza počne spuštati u debeloj hladovini visokog drveća nalazi se red mramornih spomenika nekadašnjih bogatih daruvarskih obitelji, između ostalih Effenberger, koja je bila vlasnik one tvornice i ljevaonice, iz koje je kasnije niknuo Dalit.

U sljedećem polju poprečna staza tek je uski i krivudavi puteljak koji vodi do drugog, po godinama mlađeg, grobljanskog križa. Oko njega možete vidjeti mnogih starih grobova, koje krasi kovana željezna ograda. Staza će vas na kraju dovesti  i do „obične“ zidane kućice a zapravo grobnice obitelji Tüköry, posljednje plemenitaške obitelji kojoj je pripadao daruvarski dvorac. Mnogi zapravo ne znaju da su tu zapravo dvije grobnice i zato postoje dva ulaza, sa svake strane kućice po jedan. Velika željezna vrata zaključana su sa po tri brave i danas se više nikad ne otvaraju.  No, nekada su se otključavala za Svisvete pa su Daruvarčani mogli vidjeti masivne plemenitaške sanduke u kojima su Tüköryevi pokopani, a koje su krasile posebne nožice u obliku lavljih šapa.

Put prema dolje vodi nas do današnjeg glavnog ulaza u groblje, koji je to postao nakon što je 1903. sagrađena nova prilazna cesta od grada – današnja Botićeva ulica, doznajemo u knjizi arhitekta Miloslava Sohra. Tu je 1908. sagrađena i mrtvačnica, koja je svoj sadašnji simetrični izgled dobila relativno nedavno i to dogradnjom desnog krila. To je najveća građevina na daruvarskom groblju ali nakon nedavne renovacije poglede svih plijene dva lijepa tornja desno.

Kapelu Svih svetih, čitamo u knjizi 180. godina daruvarske župe Vjenceslava Herouta, dao je sagraditi „o svom trošku vrli građanin daruvarski Josip Gruss“. Shodno tome, u njenom su podzemlju pokopani članovi te obitelji. Druga kupola pripada najvećoj grobnici na daruvarskom groblju a to je vjerojatno posljedica činjenice da ju je prvobitno za sebe gradila poznata mjesna graditeljska obitelj Jirásek. U elegantnoj i ukrasima bogatoj grobnici pokopani su i članovi porodice Ettinger, među njima i vrlo poznati daruvarski župnik Mijo Ettinger.

Odmah u slijedećem polju možemo se diviti drugom najvećem anđelu na daruvarskom groblju. Krasi grob mladog siračkog učitelja, koji je umro s tek 23 godine a malo dalje još se jedan anđeo visoko nadvio nad okolne spomenike. Manji je, doduše, i nije tako fine izrade ali oba su dobro vidljiva sa širokog asfaltiranog puta koji će vas na kraju odvesti tamo gdje smo šetnju započeli – na sporedni izlaz kod Darkoma.

No prije toga svakako zastanite kod klupe pored starog spomenika. Rijetki primijete da je s njegove zadnje strane uz križ uklesano – sidro. Što ono radi ovdje usred slavonske ravnice zagonetka je koju možda možemo zajedno riješiti. Jer tekst na mađarskom s prednje strane spominje godinu 1864. te grofa Jankovića i izvjesnog Talosa Horvatha. Očito je riječ o spomen-kamenu na neki važan daruvarski događaj, no koji nekako se izgubilo u vihoru vremena. Kao i razlog zašto je kameno sidro na kraju završilo na daruvarskom groblju u šarolikom okruženju anđela svih veličina, oblika i materijala.

Istražila i zapisala Vlatka Daněk

Najstariji i prvobitni dio daruvarskog groblja je brežuljak koji vidite desno čim uđete na sporedni ulaz iz ulice Žrtava fašizma (od Darkoma). Prema staroj karti iz 1896. godine znamo da je tada ovdje bio i glavni ulaz na groblje.

Orijentacijske table postavljene su na dva aktivna daruvarska groblja prije pola godine (treće groblje, ono židovsko nije u funkciji već je spomenik kulture). Onima koji ne žive u Daruvaru može pomoći internetska tražilica www.axiomgis.com/Daruvar.

Po njima se najstariji dio daruvarskog groblja kolokvijalno naziva „brdo babe i đeda“. A oni kao da su ovdje zasjeli da se odmore nakon što su uredili svoje mjesto posljednjeg počivališta. Kipove je u betonu izradila daruvarska pučka umjetnica Evica Pocrnić.

Malo iznad naći ćete najstarije grobove na daruvarskom groblju. U njima su pokopani članovi obitelji Essel i Schmide koji su se u ove krajeve doselili prvi, odmah nakon odlaska Turaka.

Natpisi su na starom njemačkom jeziku no srećom po znatiželjnike i turiste, tu je i novija mramorna ploča koja objašnjava važnost ovih mahovinom obraslih grobova spojenih u jedan veliki obrub.

Tek upućeni znaju malo niže od najstarijih daruvarskih grobova tražiti one plemenitaške. Samo oko sokolovo otkrit će na ovom kišom ispranom slova „vlastelin“ te prezimena Majersky i Jelačić-Bužimski.

Od jeseni prema takozvanom centralnom križu daruvarskog groblja vode od podnožja betonirane stepenice…

Kao što možete pročitati na njegovom podnožju, to je križ iz 1862. godine koji je na ovo mjesto na groblju preneseno 1937.

Ako krenete od križa poprečnom stazom prema sjeveru, put će vas odvesti do najvećeg anđela na daruvarskom groblju. …

…u rukama drži lovorov vijenac i sjetno se naslanja na nadgrobni spomenik obitelji Moučka. Kosa žene kao i krila i haljina puni su detalja i ovo je ne samo najveći već i vrlo lijep primjer sakralne grobne opreme.

Malo dalje šljunčani se put spušta a red mramornih spomenika nekadašnje daruvarske bogataške kreme ostaje izvan vidokruga običnih prolaznika. Treba se popeti gore i imati sreću da kao na fotografiji škrto jesensko sunce obasja mramorne spomenike obitelji Pollak, Čuhel, Effengerger. Danas su spomenici od crnog mramora vrlo rijetki, nitko ih ne želi jer se moraju stalno prati, kažu u upravi groblja.

Poprečni puteljak nas vodi dalje a pozorni promatrač može uživati u staroj ljepoti. Ovi malobrojni stari spomenici od lijevanog željeza vrlo se elegantni…

I evo nas u sredini polja 1-ST2, gdje se nalazi drugi križ daruvarskog groblja, ne zna se točna godina njegovog nastanka, ali mlađi je od „centralnog“ raspela.

Grobove bogatijih porodica nekada je ograđivala kovana ograda, kako idemo prema sjeveru sve ih je više…

Na samom rubu groblja, uz današnju ulicu Ruđera Boškovića nalazi se grobnica obitelji Tüköry. Iako je to zadnja vlastelinska obitelj, koja je bila vlasnik daruvarskog dvorca, grobnica je posve jednostavna, bez ikakvih ukrasa osim velikih, jakih, kovanih željeznih vrata.

Nadgrobne su ploče na raznim jezicima, ali najviše na latinskom. Vrlo dobro se vidi i obiteljski grb Tüköryevih a zanimljivo je, kako se na različitim pločama ime obitelji različito piše.

Mnogi Daruvarčani ne znaju da „kućicu“ zapravo čine dvije odvojene grobnice, svaka sa svojim željeznim vratima. Na ovom, u brdo ukopanom, ulazu sahranjena je Magdalena Lechner, udovica koja je zapravo od osiromašenog Julija Jankovića kupila dvorac i daruvarski posjed. Nakon njezine smrti naslijedili su ga njezini unuci, braća Tüköry.

Prije više desetljeća za Svisvete se grobnica otključavala i svi koji su to željeli mogli su zaviriti i promotriti bogate sanduke u kojima se ukopavala vlastela. Kako su nam rekli, naročito su bile upečatljive noge, na kojima sanduci u grobnici stoje, koje su u obliku lavljih šapa.

Put prema dolje vodi nas oko izvora na kojem možete tijekom cijele godine zagrabiti vodu za cvijeće. Lijevo vidite vrata iza kojih je WC koji je u funkciji i otključan kroz cijelu godine.

Uz današnji glavni ulaz na daruvarsko groblje nalazi se mrtvačnica sagrađena početkom 20. stoljeća. Danas, nakon što je prigrađeno desno krilo, ima dvije ispraćajne prostorije te veliki asfaltirani prostor ispred. Svakog toplog ljeta među građanima se vode velike diskusije, o tome je li potrebno dograditi i nadstrešnicu…

Vremena se zaista mijenjaju, kažu u upravi, dok su se nekada ljudi često žalili da im vandali s grobova kradu cvijeće i svijeće, danas se to gotovo uopće ne dešava. Građani su, doznajemo, vrlo zadovoljni i s postojećim „svjećomatom“ ali vrlo skoro Darkom planira urediti prvu kuću do glavnog ulaza gdje bi ubuduće trebala biti dostupan cijeli komplet pogrebnih usluga, uključujući cvijeće.

Zovu je grobna kapela, jer to u nadzemnom dijelu kapelica Svih svetih a u podzemlju grobnica u kojoj je pokopano čak dvanaest članova ugledne i bogate obitelji Gruhs koja je…

…kako piše iznad ulaznih vrata, kapelu dala sagraditi 1903. a nakon nedavne obnove i nakon što su uklonjena stabla, koja su je prerasla, kapela je bljesnula u svoj svojoj ljepoti.

Najveća grobnica na daruvarskom groblju robusnog je četvrtastog izgleda u prizemlju, no elegantna te puna štukaturnih ukrasa u nastavku te povećom kupolom za krov. Tu je grobnicu sebi namijenila poznata daruvarska graditeljska obitelj Jirásek.

Spletom okolnosti, danas bismo rekli dokapitalizacijom, to je postala grobnica i obitelji Ettinger, i tu je pokopan i najpoznatiji izdanak obitelji, dugogodišnji daruvarski župnik Mijo Ettinger.

Vrlo blizu, ali u polju prema jugu, nalazi se drugi najveći daruvarki grobljanski anđeo. Pomalo ga skrivaju čempresi uz puteljak, što je šteta jer figura je minuciozno izrađena, krila su visoko iznad razine ostalih grobova a na čovjeka nekako padne tuga, kada pročita da ovaj anđeo krasi grob mladog siračkog učitelja koji je umro sa samo 23 godine. U podnožju kipa čitamo da ga je izradio daruvarski klesar-kipar Satrapa.

U istom polju nalazi se i treći vrlo uočljiv anđeo. Iako nije toliko velik i precizne izrade, zbog svog smještaja plijeni pažnju prolaznika. Nalazi se na grobu obitelji Pokorny.

Daruvarsko je groblje proširivano u tri navrata, početkom 20. stoljeća na sjever (do današnjeg glavnog ulaza), 1960. na istok i 1997. na zapad, prema rijeci Toplici, na prostor koji je umjetno nasut. Uz glavnu asfaltnu cestu. Asfaltirani put između glavnog i sporednog ulaza vodi pored klupe i na prvi pogled neuglednog kamena…

…koji, ako ga zaobiđete, skriva pravu zagonetku – sidro. Šteta, što je reljef desno od križa potpuno uništen, možda bi pomogao u odgonetanju, otkud sidro usred Daruvara, ispod brdašca na kojem su pokopani najstariji doseljenici u Daruvaru ….

1 tjedan, 4 dans prije Komentari isključeni za Tri anđela i – sidro