prevnext
Menu

Tony Hnojčik (1951. – 2018.)

Tony Hnojčik (1951. - 2018.)

Poznati daruvarski fotoreporter Tony Hnojčik rodio se 1951. godine u Daruvaru, gdje je završio osnovnu školu, a u najranijem djetinjstvu zanimala ga je glazba, slikarstvo, folklor i tehnika. Negdje u sedamnaestoj prevladala je fotografija, koja postaje njegov najvažniji hobi, a kasnije i profesija. Prekida školovanje u gimnaziji i dopisno završava srednju fotografsku školu, te od 1970. godine počinje surađivati sa zagrebačkim Večernjim listom i daruvarskim tjednikom na češkom jeziku Jednota, gdje se kasnije i zapošljava. Nakon odsluženja vojnog roka, upisuje glasovitu umjetničku akademiju FAMU u Pragu, ali je ne završava, nego putuje Europom, te se 1983. vraća u Daruvar u Jednotu.

„Fotografija je jedan od načina dokumentiranja života, sredine i prirode, koja svakim danom nepovratno nestaje,“ njegov je životni kredo. „Nastojim tu ljepotu sačuvati barem na fotografiji. Sretan sam kad uspijem uhvatiti naoko male motive i dati im puni smisao.“ Izlagao je u raznim prigodama, na nizu zajedničkih i samostalnih izložaba, više puta i u Daruvaru. Najreprezentativnijim izložbenim prostorom, pak, smatra stranice tjednika Jednota.

Najplodnije i sudbinski važne godine njegove karijere su one na početku devedesetih godina prošlog stoljeća. Kad je izbio Domovinski rat bez razmišljanja kreće na prvu liniju bojišta i s novinarom Radio Daruvara Sašom Lekovićem čini tandem ratnih reportera, koji su diljem svijeta pronijeli istinu o ratnim stradanjima Daruvara, Pakraca i okolice. Tako su se osim u matičnim novinama češke manjine njegove dramatične fotografije pojavljivale na stranicama večernjeg lista, a posredstvom agencija i diljem svijeta. Nakon rata sa svojom je izložbom ratnih fotografija proputovao cijelu Hrvatsku, a gostovao je i u Češkoj i Njemačkoj.

Iako je posao u Jednoti bio zanimljiv i ostavljao mu veliki manevarski prostor za izražavanje kreativnosti, ipak 1995. godine odlazi iz Daruvara, ovaj put zauvijek. Dobiva posao u obiteljskoj reviji Arena, gdje je radio do njezina gašenja 2009. godine.

Krajem 2010. godine izdao je opsežnu fotomonografiju To sam radio u ratu sine, koja s čak 430 fotografija dokumentira ratna zbivanja. Knjigu je sam i grafički oblikovao, te na festivalu Photodays dobio nagradu za publikaciju godine. Njegove ratne fotografije dobile su i druge nagrade, pa i one najveće – Zlatnu kameru Hrvatskog novinarskog društva (HND) i Zlatni objektiv Hrvatske udruge radija i novina (HURIN).

Nakon gašenja Arene posljednje desetljeće života radi kao slobodni fotoreporter i bavi se umjetničkom fotografijom. Sudjelovao je u mnogim skupnim izložbama i priredio niz samostalnih. Godinama je bio član redakcije stručnog časopisa HND-a Novinar, a u posljednje vrijeme radio je za portale Nacionalne manjine i Trešnjevka online. A one stranice Jednote, koje je zvao najreprezentativnijim izložbenim prostorom, ostale su do kraja širom otvorene za majstorska djela Tonyja Hnojčika. Posljednji put sredinom 2017. godine, kada je Jednota pisala o njegovoj reprezentativnoj izložbi na zagrebačkom Zrinjevcu, posvećenoj baš nacionalnim manjinama.

 

 

 

2 tjedans, 6 dans prije Komentari isključeni za Tony Hnojčik (1951. – 2018.)