prevnext
Menu

Kako se kalio daruvarski čelik

Kako se kalio daruvarski čelik

Prošli su praznici, svjetla su pogašena, pokloni davno razmotani, valja se vratiti u krutu realnost. A nju smo (vrlo uspješno) ovih mjesec dana izbjegavali, jer naša nas je turističko-poučna šetnja Daruvarom dovela do naše najveće gradske (vizualne i ine) sramote. Do onog kvarta zaraslog u šikaru, do onih oronulih zgrada oko kojih voze turisti, koji s juga stižu u naš grad. Pa onda ne mogu a da svog turističkog vodiča ne pitaju (nakon što im nahvali toplu lječilišnu vodu, provede parkom i dvorcem):

Nego, što su one velike zgrade polupanih prozora, tamo kod Lidla?

Pravi je odgovor – tuga, čemer i jad – ali to im naravno ne možete reći, možete im samo ispričati bajku o Dalitu.

Bila jednom jedna tvornica, koja je na svojim plećima držala cijeli kraj, u kojoj se nekada u visokom pećima kalio daruvarski čelik a pravili strojevi koje su monteri odlazili sklapati čak u Irak ili daleku Kubu. A zvala se Dalit…

No, Dalit je bio i puno više od same tvornice, to je bio cijeli sistem života u kojem su pola stoljeća svoje važne uloge igrali i šljaka i karabit, i bicikli, kojima se u dva masovno odlazilo s posla kući, sindikat i izleti, vlastita kuglana, nogometni klub i vatrogasno društvo, ambulanta, novine, stambena zadruga. Ali sve su to danas lanjski snjegovi, prošla svršena vremena, oko kojih se vuku (ružni i prljavi) repovi.

Ali danas samo o lijepim vremenima. O povijesti prvobitne tvornice iz koje je kasnije niknuo Dalit najviše doznajemo iz monografije Daruvara. Prije Prvog svjetskog rata „Daruvarsku ljevaonicu i tvornicu strojeva“ osnovao je Franjo Effenberger, strojobravar i ljevač iz češkog grada Libereca. Za 8 tisuća forinti je kupio zgradu bivše pilane i paromlina a za još 6 tisuća strojeve i opremu te je 1907. počela s radom tvornica koja je reparirala kotlove, cilindre i mlinske valjke, prepravljala benzinske motore, te proizvodila male poljoprivredne strojeve – sječkalice, runilice za kukuruz, preše za grožđe. Kasnije tvornicu od oca preuzima sin pa se zove „Tvornica strojeva, ljevaona željeza i kovina Franje Effenberera ml. Daruvar.“ Pred Drugi svjetski rat kupuje je daruvarska Građanska dionička štedionica (većinski udio drži obitelj Gross) koja investira u nove strojeve pa tvornica širi proizvodnju na poljske kuhinje za vojsku i generatore. Između dva svjetska rata tvornica zapošljavala od 40 do 70 radnika koji su bili plaćeni od 3 do 9 dinara po satu.

Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je nacionalizirana i u početku opet radi na popravcima i remontima opreme za mlinove, pilane i električne centrale. Nigdje se ne spominje koje točno godine tvornica dobiva ime „Dalit“ ali očito kao skraćenica od Da(ruvarska) l(jevaonica) i t(vornica), no prijelomna je godina 1947., kada počinje proizvodnja strojeva za „opekarsku industriju“. U početku su to samo razne mješalice gline, no posla je sve više, strojevi su sve veći i kompliciraniji, više je zaposlenih. Dalit se stalno proširuje, mehanizira, izgrađuje – početkom pedesetih pogon seli u nove hale…

„Nova zgrada konstrukcionog biroa dovršena je 1970. a upravo je u toku modernizacija ljevaonice, uvođenjem najsuvremenijih tehnoloških postupaka u proizvodnji odljevaka čime će se povećati ukupna godišnja proizvodnja na 8 tisuća tona sirovog i modularnog ljeva.  Danas je Tvornica strojeva i ljevaonica željeza Dalit najveća radna organizacija u industriji općine Daruvar“, piše u monografiji iz 1975. godine. „Dalit je vodeći proizvođač ciglarskih strojeva u Jugoslaviji – preko 300 ciglana ima što cijelu opremu što dio iz Daruvara“ a uz ovaj osnovni proizvodni program tu su „tunelski pasterizatori za pivo, sokove, voće i povrće te odljevci za strojogradnju, motornu i industriju hidrauličkih uređaja“.

U 1974. godini u Dalitu radi 771 radnik, ukupni prihod je 144 miliona dinara a prosječnim osobni dohodak 2 736 dinara a „vlastita tehnička rješenja prate najnovija dostignuća u svijetu, tako da se proizvodi plasiraju u Gvinjeu Irak, Pakistan, Indiju, Australiju, Mađarsku, Poljsku, ČSSR, Sudan, Libiju, Kuvajt, Grčku, Italiju, Cipar, Zapadnu Njemačku.“

Deset godina kasnije (u monografiji Daruvara iz 1985. ) Dalit je i dalje najveća tvornica u kraju i dalje izvozi u više od dvadeset zemalja svijeta, jedino što tada tunelski pasterizatori čine ravnopravni dio cjelokupnog proizvodnog programa. Organizacijski tada Dalit ima dva OOUR-a, Tvornicu strojeva i Specijalnu proizvodnju te – 1700 zaposlenih.

Eto, tako je to bilo sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća, na vrhuncu je navodno Dalit imao i 1800 zaposlenih. Većina njih imala je kod kuće i bračnog druga i koje dijete, pa tako lako dolazimo do brojke, da je u to vrijeme više od 4 tisuće ljudi u bivšoj općini Daruvar na ovaj ili onaj način živjelo od Dalita. I to je respektabilna brojka.

„Mi trgovci dobro smo znali, kada je u Dalitu bila plaća, te subote mi smo u trgovini prodali i do 40 zimskih kaputa a danas ne prodamo  ni jedan“ žalio se sredinom devedesetih našoj novinarskoj ekipi jedan prodavač u trgovini tekstila u centru Daruvara.“

I tu se nema što dodati, osim sjesti na zaraslu portu nekadašnjeg ulaza u naš nekadašnji industrijski gigant i – plakati. A to ćemo idući puta, jer bajka o Dalitu ima zaista vrlo nesretan kraj.

Zapisala Vlatka Daněk

B1

Prije Drugog svjetskog rata daruvarska tvornica Franje Effenbergera mlađeg proizvodila je male poljoprivredne strojeve, između ostalih i sječkalice. Njih vidite u prvom planu na fotografiji, u dnu vidite karakteristične obrise prvobitne zgrade, koju je u Daruvaru dala sagraditi jedna francuska firma a u njoj je bila pilana. Kada je potražnja za slavonskim hrastom opala, zgradu je kupila obitelj Tüköry i dogradila je, te je u njoj radio mlin. Kao i pilana, mlin je bio na parni pogon, pa otud i veliki dimnjak. Pogled je iz dvorišta prema današnjoj Radićevoj ulici koja izgleda skoro isto kao i danas.

B2

U krugu tvornice ovakve pločice koje su se stavljale na sječkalice, runilice i preše proizvedene u Daruvaru mogle su se naći još pedesetih godina prošlog stoljeća…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

B3Još krajem osamdesetih na uglu Radićeve i Zrinske stajala je ova „stara Dalitova zgrada“, odnosno prije toga pilane, mlina pa Efenbergerove tvornice. Bila je doduše zaštićeni spomenik industrijske arhitekture, ali to joj nije pomoglo…

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Već dugo je stara zgrada bila prazna, jer proizvodnja je postupno preseljena u nove hale (jednu vidite iza). Srušena je uz obećanje da će se graditi vjerna replika. Ali kao i u slučaju pivovarske pivnice Vranjevine, obećanje, ludom radovanje…(obje fotografije snimio Toni Hnojčik)

B5

Ovako taj prostor izgleda danas, prazan i pust plac na samom raskrižju – prizemne zgrade u pozadini i lijevo bi trebale biti „odgovarajuće replike“ srušene stare zgrade. U zadnje dvije godine grad pokušava na tom raskrižju napraviti kružni tok. Možete jednom pogađati, da li sadašnji vlasnici bivšeg Dalita imaju za to razumijevanje (foto Daruvarski portfolio)

C1

Dalit, vjerojatno krajem pedesetih godina – Sada odlučujemo mi, svojim vlastitim snagama, piše na plakatu iza mladog strojobravara (bilo bi prekrasno, kada bi ga netko prepoznao…)

C2

Grupa Dalitovih radnika – fotografija dostojna kakve monografije o socijalističkoj izgradnji…

C3

Vjerovali ili ne, ovako se u Daruvaru nekada kalio čelik…(pjesnički rečeno), odnosno lijevalo željezo…

C4

…iz velikog lonca u pripremljene kalupe. Ovu seriju zaista unikatnih fotografija (uključujući još i sljedeću) u svom je arhivu sačuvao daruvarski foto-amater Miroslav Gjurin.

C6

Pogled na Dalitov kompleks s Doljanskog brda – sigurno će netko od bivših radnika Dalita znati po postojećim halama pojasniti, koja bi to godina mogla biti….

D1

Sljedeća serija fotografija dolazi nam iz albuma inženjera Adolfa Hašpla koji je u daruvarski Dalit došao 1954. i radio sve do osamdesetih godina. Dalitu je posvetio cijeli svoj radni vijek ali na žalost, samo neke fotografije koje su iza njega ostale imaju i potpise. Ova ga nema, pretpostavljamo da se radi o nekoj proslavi, jer tu je i harmonika a na stolovima vino i boce soda-vode. Nagađamo, da je mjesto proslave možda „stara vijećnica“…

D2

Ovdje je sve jasno jer je odostrag žig Foto „Striček“ Daruvar i rečenica – proslava 1. Maja 1955. godine…

D3

Bila su to druga vremena, izleti su bili sastavni dio rada u Dalitu. Na poleđini ove fotografije piše Izlet prve grupe VKV radnika (ali ne piše koje godine)

D4

Na poleđini fotografije je godina 1962., dolje lijevo se lijepo vidi „stara zgrada“ u kojoj je Effenberger započeo proizvodnju te koliko se tadašnji Dalit već proširio prema unutrašnjem bloku. Vjerojatno će nam netko točno reći, što se u kojoj hali nalazilo…

D5

Možda konstrukcioni biro (sudeći po stolovima za crtanje u pozadini)…

D6

…a ovo je posve sigurno „konstrukcioni Dalita na izletu na Toplici“. U to vrijeme Dalit je imao i ljetno odmaralište na Pašmanu. Bila su to prekrasna vremena, kažu ondašnji radnici Dalita….

D7

Ovo je bio veliki napredak, kada se na službeni put putovalo autom, to jest – fićom

D8

Respektabilna firma ima respektabilan štand na sajmu…

D9

Očito proslava, možda zadnja prije odlaska inženjera Hašpla u mirovinu, znači sredina osamdesetih godina, možda se netko od prisutnih (primijetite da svi radnici imaju na sebi plave kute) prisjeti o kojem događaju je riječ…

E1

Ovako su u konstrukcionom nastajali Dalitovi strojevi (iz arhiva Antuna Brozovića-Mehe, kao i drugi katalozi i fotografije)

E2

..a ovako su izgledali prvi prospekti za Dalitove pasterizatore..

E3

..s vremenom se širi paleta proizvoda ali i reklamni materijali postaju sve svjetskiji…

E4

.. da bi krajem osamdesetih dobili dizajnersku i artističku notu

E5

Dijelovi opreme ili cijela ciglarska postrojenja proizvedena u Dalitu nalazili su se na više od 300 mjesta u tadašnjoj Jugoslaviji…

E6

..ovaj četiri i pol kilometara dugi transportni sistem za glinu u Kikindi vjerojatno je u funkciji i danas….

E7

Drugu polovicu proizvodnje strojeva bili su pasterizatori a koji su (doslovce) isporučivani diljem svijeta. Dalitovci koji su sudjelovali u njihov izgradnji hvale se, da su u funkciji i dan-danas

E8

Prošlo je mnogo vremena od kada se u Dalitu željezo lijevalo iz velikih „kanti“, pa se na Dalitovom kalendaru našlo mjesta i za novu ljevaonicu….

E9

Proizvodnja odljevaka na Disamatic liniji, kaže monografija Daruvara iz 1985. godine

Z

A ovako izgleda nekadašnja glavna porta Dalita ljeti – zarasla u travu i prekrivena granama drveća od ceste se zapravo i ne vidi…

8 mjesecs, 1 tjedan prije Komentari isključeni za Kako se kalio daruvarski čelik